Klauzule za obustavu

Stupanje Ugovora iz Lisabona na snagu donijelo je proširenje redovnog zakonodavnog postupka i glasanje kvalificiranom većinom. To je primjenjivo na velik broj područja politika, osim onih područja u kojima se nacionalni suverenitet država članica EU-a smatra od najveće važnosti (npr. vanjska politika, useljavanje i pravosuđe), a odluke se općenito usvajaju jednoglasno putem posebnog zakonodavnog postupka.

Međutim, uz proširenje redovnog zakonodavnog postupka i glasanje kvalificiranom većinom, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) uveden je i sustav klauzula za obustavu. Tim su sustavom dopuštaju situacije u kojima država članica može podnijeti žalbu Europskom vijeću ako smatra da je zakonodavni prijedlog posebno zabrinjavajuć, a zakonodavni postupak se tada obustavlja. Zakonodavni postupak može se nastaviti u roku od četiri mjeseca ako se riješe zabrinutosti države članice. Ako to nije moguće, ili će se staviti na čekanje ili će Europska komisija objaviti novi zakonski prijedlog.

Mehanizam odgode primjenjuje se u sljedeća tri područja politike:

• članak 48. UFEU-a o mjerama za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti za radnike migrante;
• članak 82. stavak 3. UFEU-a o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s prekograničnim elementima;
• članak 83. stavak 3. UFEU-a o uspostavi zajedničkih pravila za određena kaznena djela.

U posljednja dva slučaja, ako se ne postigne konsenzus i ako najmanje devet država članica želi uspostaviti pojačanu suradnju na temelju dotičnog nacrta direktive, o tome treba obavijestiti Europski parlament, Vijeće Europske unije i Komisiju.