1.

Prilikom podnošenja tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti odredbe kojom se korisniku kredita nalaže plaćanje troškova sklapanja ugovora, je li u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/2013 (1) da se na podnošenje tužbe primjenjuje rok zastare od deset godina od trenutka u kojem plaćanjem posljednjeg iznosa prestaju učinci odredbe, odnosno u kojem je potrošač saznao za činjenice na temelju kojih se utvrđuje nepoštenost ili potrošač treba raspolagati dodatnim informacijama o pravnoj ocjeni činjenica?

Ako treba biti upoznat s pravnom ocjenom činjenica, treba li rok početi računati u skladu s utvrđenim kriterijima iz ustaljene sudske prakse o ništavosti odredbe ili nacionalni sud može uzeti u obzir druge okolnosti?

2.

S obzirom na dug rok zastare za podnošenje tužbe za povrat od deset godina, u kojem trenutku potrošač mora moći saznati da je odredba nepoštena i biti upoznat s pravima koja su mu dodijeljena Direktivom, prije nego što rok zastare počne teći ili prije njegova isteka?