Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62013TN0606

Predmet T-603/13: Tužba podnesena 14. studenoga 2013. — Léon Van Parys protiv Komisije

SL C 24, 25.1.2014, pp. 31–31 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

25.1.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 24/31

Tužba podnesena 14. studenoga 2013. — Léon Van Parys protiv Komisije

(Predmet T-603/13)

2014/C 24/57

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Firma Léon Van Parys NV (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: P. Vlaemminck, B. Van Vooren i R. Verbeke, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pismo Komisije u kojem ona traži dodatne podatke od Belgijske uprave za carine i trošarine u skladu s člankom 907. Uredbe (EEZ) br. 2454/93; i pismo Europske komisije od 16. rujna 2013. kojim ona obavještava Firma Léon Van Parys o tom zahtjevu i suspenziju dodatnog roka u skladu s člankom 907. Uredbe (EEZ) br. 2454/93;

—

utvrdi da je članak 909. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 u potpunosti proizveo pravni učinak u korist tužitelja nakon presude Suda u predmetu T-324/10 od 19. ožujka 2013. u vezi s predmetom REM/REC 07/07;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi od strane Komisije članaka 907. i 909. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 (1), kao i članka 266. stavka 1. UFEU-a. Tužitelj ističe da je u skladu s gore navedenim člancima rok od devet mjeseci za donošenje odluke istekao i da Komisija stoga više nije bila nadležna odlučiti o zahtjevu za otpust. Posljedično, Komisija više nije nadležna ukoliko postupa ne poštivajući usklađivanje njezine odluke koja je djelomično poništena presudom od 19. ožujka 2013. u predmetu T-324/10 Firma Léon Van Parys protiv Komisije.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 907. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 i Povelje o temeljnim pravima Europske unije, a posebice članka 41. Povelje koji se odnosi na pravo na dobru upravu. Tužitelj tvrdi da je Komisija neovlašteno koristila mogućnost zahtijevanja podataka i time produženja roka od devet mjeseci kako bi izbjegla ili barem odgodila buduću primjenu članka 909. Uredbe (EEZ) br. 2454/93. Činjenica da je Komisija prisvojila pravo da, u pogledu pitanja za koje se u načelu primjenjuje rok od devet mjeseci, započne 2013. puno ispitivanje zahtjeva za otpust podnesenog na kraju 2007. u pogledu uvoza iz 1999., predstavlja ujedno povredu načela dobre uprave.

(1)  Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku zajednice (SL L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.).

Top