4.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 243/18

1.

Budući da su „programi potpore”, koji su definirani u članku 2. točki (k) Direktive 2009/28/EZ, a među kojima se nalaze porezni poticaji poput smanjenja poreza, oslobođenja od poreza ili njegovog povrata, osmišljeni kao instrumenti za postizanje ciljeva potrošnje energije iz obnovljivih izvora predviđenih u spomenutoj Direktivi 2009/28/EZ, treba li smatrati da su navedeni poticaji ili mjere obvezni i obvezujući za države članice te da imaju neposredan učinak jer se na njih mogu pozvati i istaknuti ih zainteresirani pojedinci u svim vrstama javnih, sudskih ili upravnih postupaka?

2.

Treba li izraz „ali se ne ograničuje na” koji je upotrijebljen prilikom nabrajanja poreznih poticajnih mjera poput smanjenja poreza, oslobođenja od poreza ili njegovog povrata u okviru „programa potpore” navedenih u prvom pitanju razumijevati tako da je jedan od tih poticaja i neoporezivanje, to jest zabrana bilo kakvog posebnog i pojedinačnog dodatnog nameta na energiju iz obnovljivih izvora, uz opće poreze koji terete gospodarsku djelatnost i proizvodnju električne energije? Jednako tako, ovdje se postavlja i sljedeće pitanje: valja li smatrati da prethodno navedena opća zabrana uključuje zabranu dvostrukog oporezivanja te kumulacije ili preklapanja više općih ili pojedinačnih poreza kojima se djelatnost proizvodnje energije iz obnovljivih izvora tereti u različitim stadijima i koji se odnose na isti oporezivi događaj kao i predmetna pristojba na vjetroelektrane?

3.

U slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje i prihvaćanja mogućnosti da se energija iz obnovljivih izvora oporezuje, treba li pojam „posebna namjena”, za potrebe članka 1. stavka 2. Direktive Vijeća 2008/118/EZ, tumačiti na način da željeni cilj treba biti isključiv i da, k tome, stvarna narav poreza kojim se tereti energija iz obnovljivih izvora treba, s obzirom na njegovu strukturu, biti neporezna, a ne samo punjenje proračuna odnosno ubiranje prihoda?

4.

U skladu s člankom 4. Direktive 2003/96/EZ koji, kada govori o razinama oporezivanja koje države članice moraju primijeniti na energetske proizvode i električnu energiju, upućuje na najniže razine predviđene Direktivom, odnosno na zbroj svih izravnih i neizravnih poreza primjenjivih na te proizvode u trenutku njihova stavljanja u promet, treba li taj zbroj shvaćati na način da iz razine oporezivanja koja se zahtijeva prema Direktivi valja isključiti one nacionalne poreze čija stvarna narav nije neporezna s obzirom na njihovu strukturu i posebnu namjenu koja se tumači u skladu s odgovorom na treće pitanje?

5.

Je li pojam „troškovi”, koji je upotrijebljen u članku 13. stavku 1. točki (e) Direktive 2009/28, autonomni pojam europskog prava koji valja šire tumačiti, tako da obuhvati i bude sinonim općem pojmu poreza?

6.

U slučaju potvrdnog odgovora na peto pitanje, postavlja se sljedeće pitanje: mogu li troškovi koje plaćaju potrošači, a na koje se odnosi članak 13. stavak 1. točka (e) Direktive 2009/28, obuhvaćati samo ona porezna davanja i terete čija je namjena, prema potrebi, nadoknaditi štetu nastalu zbog utjecaja na okoliš i ubranim iznosom popraviti štetu povezanu s takvim negativnim utjecajem ili učinkom, čime nisu obuhvaćeni oni porezi i pristojbe čija je svrha, s obzirom na to da terete čistu energiju, prije svega punjenje proračuna odnosno ubiranje prihoda?