—

Dopuštaju li odredbe članka 12. stavka 2. točke (a) Direktive 2014/17/EU od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine (1), osobito s obzirom na namjenu koju određuju računu za plaćanje ili štednom računu čije otvaranje ili održavanje dopuštaju, ili odredbe stavka 3. istog članka, s jedne strane, vjerovniku da u zamjenu za individualiziranu pogodnost dužniku nametne obvezu prebacivanja svih njegovih primitaka od rada ili istovjetnih primitaka na račun za plaćanje na razdoblje utvrđeno ugovorom o kreditu, neovisno o iznosu, rokovima otplate i trajanju kredita i, s druge strane, da tako utvrđeno razdoblje može dosegnuti deset godina ili vrijeme na koje je ugovor sklopljen, ako je ono kraće?

—

Protive li se tada primjenjivi članak 45. Direktive 2007/64/EZ od 13. studenoga 2007. (2), koji danas odgovara članku 55. Direktive (EU) 2015/2366 od 25. studenoga 2015. (3), i članci 9. do 14. Direktive 2014/92/EU od 23. srpnja 2014. (4), koji se odnose na olakšavanje bankovne mobilnosti i na troškove zatvaranja računa za plaćanje, tome da zatvaranje računa koji je dužnik otvorio kod vjerovnika kako bi tamo prebacio svoja primanja u zamjenu za individualiziranu pogodnost u okviru ugovora o kreditu, ako je do njega došlo prije isteka razdoblja utvrđenog tim ugovorom, dovede do gubitka te pogodnosti, uključujući i kada do toga dođe više od godine dana nakon otvaranja računa i, s druge strane, protive li se te iste odredbe tome da to razdoblje može trajati do deset godina ili odgovarati ukupnom razdoblju kredita?