—

poništi Odluku Komisije C(2020) 3503 final od 28. svibnja 2020.;

—

vrati predmet Komisiji na odlučivanje;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Europska komisija očito pogrešno ocijenila interes Zajednice. Tužitelj u tom pogledu ističe da Komisija nije uzela u obzir značaj i težinu povrede pravila tržišnog natjecanja kao kriterija ocjene interesa Zajednice. Tužitelj dodaje da je prijevarno iskorištavanje njegova portfelja patenata omogućilo e-trgovcima kao i poštanskim i logističkim operatorima da koriste predmetni izum a da ne podijele njegovu uporabu, njegove prednosti i koristi koje iz njega proizlaze na cijelom predmetnom tržištu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pažljivo i nepristrano ispitala žalbu. Tužitelj prigovara da pobijana odluka sadržava djelomičan prikaz predmeta i njegove kronologije pružajući mu neprimjerene pravne savjete. Osim toga, formulacija pobijane odluke dokazuje da Komisija nije ispitala činjenične i pravne elemente koji su joj podneseni na znanje.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija odgovorna za zlouporabu ovlasti s obzirom na to da se našla u situaciji sukoba interesa te se koristila taktikama odugovlačenja u odnosu na tužitelja i njegove zahtjeve. U potporu ovom tužbenom zahtjevu, tužitelj, među ostalim, ističe poveznice između Komisije i društva Amazon.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koja proizlazi iz propusta Komisije da utvrdi diskriminaciju u pristupu postupku izrade standarda kao i rezultatu i izvješćima tog postupka. Tužitelj tvrdi da mu je bilo uskraćeno pristupiti postupku standardizacije kako pred GS1 i ISO tako i pred poštanskim i logističkim operatorima i poduzetnicima koji su razvili vlastite de facto sektorske standarde na temelju postupka koji je on patentirao.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koja proizlazi iz propusta Komisije da utvrdi povredu članka 101. stavka 1. UFEU-a. Tužitelj smatra da je na tržištu dostave i praćenja pošiljki dokazano da su navodni prekršitelji vodili protutržišne rasprave, uzrokovali protutržišno isključenje te da su mu, osim toga, odbili pristup postupku standardizacije. Ispitivanje horizontalnih sporazuma o suradnji s obzirom na pretpostavke sukladnosti i nesukladnosti bez sumnje bi dovelo do toga da se smatra da ti sporazumi nisu u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a. Naposljetku, tužitelj podsjeća da, na temelju članka 101. stavka 3. UFEU-a, nije moguće primijeniti nijednu iznimku na horizontalne sporazume o suradnji koji su predmet spora.