—

S tim u vezi tužitelj ističe da je Komisija, time što je tek šturo utvrdila da pogreška sadržana u naslovu odluke o izmjeni od 31. prosinca 2012. nije ni na koji način utjecala na sadržaj same te odluke i na provedbu programa, u pobijanoj odluci propustila uzeti u obzir značaj sljedećih okolnosti: da su odluke o troškovima koje je donijela Regija prethodno trebale biti predmet nadzora Revizorskog suda, da je od objave ispravka do njegove provedbe prošlo četiri mjeseca, pri čemu nisu bili poznati razlozi za to, da je to moglo navesti na sumnju da je ispravak koji je bilo potrebno provesti bio značajniji od onoga koji se odnosio samo na naslov odluke od 31. prosinca 2012. te da je Revizorski sud potvrdio da je djelovanje Regije, koja se uzdržala od preuzimanja obveza prije službene objave ispravka (28. ožujka 2013.), bilo pravilno, čime je ukazao na to da bi suprotno djelovanje bilo nepravilno.

—

S tim u vezi tužitelj ističe da je Komisija propustila surađivati s državom članicom u svrhu toga da potonja provede operativni program na djelotvorniji način, a da ne bude diskvalificirana. Komisija je to napravila propustivši, između ostalog, uzeti u obzir postupovne zahtjeve koji se tiču unutarnjeg nadzora, osobito onoga Revizorskog suda, kojem se predmetna država članica bila dužna podvrći.

—

S tim u vezi tužitelj ističe da je situacija do koje je došlo u predmetnom slučaju zapravo uzrokovana višom silom koja je spriječila podnošenje zahtjeva za plaćanje u vezi s projektima na koje se odnosi odluka o izmjeni. Na taj su način početna Komisijina pogreška koja se sastojala u dostavi odluke, obećanje koje je odmah uslijedilo o brzom ispravku jedino naslova i ustrajna četveromjesečna šutnja koja je dala naslutiti postojanje drugih pogrešaka i mana koje je potrebnije ispraviti u potpunosti spriječili nacionalna upravna tijela od provođenja postupka upravljanja projektima do faze podnošenja zahtjeva za plaćanje.