—

poništi sljedeće akte u dijelu koji se na njega odnosi:

—

naloži Vijeću plaćanje iznosa od 500 000,00 (petsto tisuća) eura na ime naknade svih vidova pretrpljene štete;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane i prava na pravično suđenje, zasnovanima na članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te na sudskoj praksi Suda. Tužitelj smatra da ga je trebalo saslušati prije nego što je Vijeće Europske unije protiv njega donijelo mjere ograničavanja i da, slijedom navedenog, nisu poštovana njegova prava obrane.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja (članak 296. stavak 2. UFEU-a). Tužitelj Vijeću prigovara da se zadovoljilo neodređenim i općenitim razmatranjima, bez konkretnog i specifičnog navođenja razloga zbog kojih smatra, u okviru izvršenja diskrecijske ovlasti ocjene, da na tužitelja valja primijeniti predmetne mjere ograničavanja. Tužitelj smatra da mu se na teret ne može staviti nijedan konkretan i objektivan dokaz koji bi mogao opravdati te mjere, da mu obrazloženje Vijeća ne pruža nikakvu dostatnu naznaku i da je u najmanju ruku neodređeno, općenito i neprecizno.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj prigovara Vijeću da je u svojem obrazloženju prihvatilo, u prilog mjera ograničavanja, dokaze koji su očito bez činjeničnog uporišta s obzirom na to da su istaknute činjenice, prema njegovu mišljenju, bez ikakvog ozbiljnog temelja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na zahtjev za naknadu pretrpljene štete i koji se temelji na tvrdnji da su tužitelju na teret stavljene određene ozbiljne radnje koje njega osobno i njegovu obitelj izlažu opasnostima što svjedoči o ozbiljnosti pretrpljene štete i opravdava njegov zahtjev za njezino naknađivanje. Osim toga, tužitelj tvrdi da su njegove gospodarske aktivnosti ozbiljno i trajno kompromitirane.