Službeni list C 330/2. l

Žalba koju je 15. svibnja 2017. podnio Ccc Event Management GmbH protiv rješenja Općeg suda (peto vijeće) od 14. ožujka 2017. u predmetu T-889/16, Ccc Event Management GmbH protiv Suda Europske unije

(Predmet C-261/17 P)

(2017/C 330/02)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Ccc Event Management GmbH (zastupnik: A. Schuster, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Sud Europske unije

Sud Europske unije (deseto vijeće) rješenjem od 13. srpnja 2017. odbio je žalbu i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/2

Žalba koju je 31. svibnja 2017. podnio Cryo-Save AG protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 23. ožujka 2017. u predmetu T-239/15, Cryo-Save AG protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-327/17 P)

(2017/C 330/03)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Cryo-Save AG (zastupnik: C. Onken, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da,

—	ukine presudu Općeg suda od 23. ožujka 2017. u predmetu T-239/15;

—	naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, koji se odnosi na povredu članka 64. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (Uredba o žigu) (1), pravila 50. stavka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (Provedbena uredba) (2) u vezi s člankom 56. stavkom 2. Uredbe o žigu i pravilima 37. i 39. Provedbene uredbe, člankom 76. stavkom 1. Uredbe o žigu. Povreda se temelji na tome što je Opći sud prvi tužbeni razlog tužitelja, i sadašnjeg žalitelja, smatrao nedopuštenim.

Svojim prvim tužbenim razlogom tužitelj i žalitelj je prigovorio da je zahtjev za opoziv njegovog žiga Unije nedopušten. Kao obrazloženje iznio je da zahtjev protivno članku 56. stavku 2. Uredbe o žigu i pravilu 37. točki (b) podtočki iv Provedbene uredbe nije bio dostatno obrazložen.

Opći sud je odlučio da je prvi tužbeni razlog tužitelja i žalitelja nedopušten, s obzirom na to da tužitelj i žalitelj nije naveo povredu formalnih zahtjeva iz članka 56. stavka 2. Uredbe o žigu u vezi s pravilom 37. točkom (b) podstavkom iv u postupku pred žalbenim vijećem, da je ispitivanje u žalbenom postupku bilo ograničeno samo na ispitivanje stvarne uporabe i da žalbeno vijeće zato nije obvezno moralo ispitivati pravilnost zahtjeva za opoziv. Ispitivanje prvog tužbenog razloga od strane Općeg suda predstavljalo bi, prema njegovom mišljenju, proširenje činjeničnog i pravnog okvira u odnosu na onaj kojim se bavilo žalbeno vijeće.

Tužitelj i žalitelj se tome protivi argumentom da dopuštenost zahtjeva za opoziv predstavlja pretpostavku za meritorno odlučivanje, koju tuženik u svakom stadiju postupka mora ispitivati po službenoj dužnosti, članak 76. stavak 2. podstavak 1. Uredbe o žigu, pravilo 39. stavak 1. i pravilo 40. stavak 1. podstavak 2. Provedbene uredbe, članak 64., stavak 1. Uredbe o žigu, pravilo 50. stavak 1. Provedbene uredbe. Stoga nije od važnosti je li tužitelj i žalitelj pred žalbenim vijećem posebno iznosio pitanje dopuštenosti zahtjeva za opoziv.

Osim toga, Odjel za poništaje tuženika je po službenoj dužnosti ispitivao dopuštenost zahtjeva za opoziv te je izričito smatrao da su pretpostavke iz članka 56. stavka 2. Uredbe o žigu i pravila 37. Provedbene uredbe ispunjene. Načelo funkcionalnog kontinuiteta priznato u sudskoj praksi Suda nalaže potpuno preispitivanje odluke Odjela za prigovore, uključujući ocjenu dopuštenosti zahtjeva za opoziv, od strane žalbenog vijeća. Kako bi potkrijepio svoje argumente tužitelj se poziva, između ostalog, na sudsku praksu Općeg suda u predmetima Kleencare, presuda od 23. rujna 2003., T-308/01, t. 24.-26., 28., 29. i 32. (3), i Hooligan, presuda od 01. veljače 2005., T-57/03, t. 22. i 25. (4).

Zaključno, tužitelj i žalitelj je, čak i ako drugačijim riječima, u svakom slučaju prigovorio dopuštenosti zahtjeva za opoziv, kako u postupku pred Odjelom za opoziv, tako i u postupku pred žalbenim vijećem.

Prema sva tri prethodno navedena razloga je pitanje dopuštenosti zahtjeva za opoziv dio činjeničnog i pravog okvira postupka pred žalbenim vijećem. Ispitivanje dopuštenosti zahtjeva za opoziv pred Općim sudom nije izašlo izvan tih okvira. U tom se pogledu razlikuje prigovor nedopuštenosti zahtjeva za opoziv od isticanja novih razloga za opoziv ili ništavost odnosno zakašnjelog zahtijevanja dokaza stvarne uporabe ranijeg žiga.

(1) SL L 78, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1. str. 226.

(2) SL L 303, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.

(3) ECLI:EU:T:2003:241.

(4) ECLI:EU:T:2005:29.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2017. uputio Tribunale di Torino (Italija) – IJDF Italy Srl protiv Violeta Fernando Dionisio, Alex Del Rosario Fernando

(Predmet C-344/17)

(2017/C 330/04)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Torino

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: IJDF Italy Srl

Tuženici: Violeta Fernando Dionisio, Alex Del Rosario Fernando

Prethodno pitanje

Treba li Direktivu 93/13/EEZ (1), drugu rečenicu članka 19. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji, u slučaju povezanih predmeta, a osobito u slučaju tražbine na temelju jamstva povezane s glavnim predmetom, propisuje da se o predmetima treba zajedno odlučivati pred istim sudom, iako bi zbog te odredbe sudsku nadležnost u vezi s tražbinom na temelju jamstva imao sud različit od suda nadležnoga za potrošača prema njegovom, čak i izabranom, boravištu ili prebivalištu?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993 L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Mobit Soc.cons.arl protiv Regione Toscana

(Predmet C-350/17)

(2017/C 330/05)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Mobit Soc.cons.arl

Druga strana u postupku: Regione Toscana

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 5. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 (1) (osobito zabranu – iz točaka (b) i (d) – sudjelovanja unutarnjih operatera u postupku nadmetanja extra moenia) primijeniti također u slučajevima kada je ugovor dodijeljen prije stupanja na snagu te uredbe?

Može li se pravnu osobu javnog prava kojoj je državno tijelo izravno dodijelilo ugovor za pružanje usluga lokalnog prijevoza i koje je izravno povezano s državnim tijelom u smislu organizacije i nadzora i čiji je društveni kapital u vlasništvu te države (bilo djelomično ili u cijelosti, zajedno s drugim javnim tijelima) načelno smatrati „unutarnjim operaterom” u smislu te uredbe i eventualno analogijom u skladu sa sudskom praksom u vezi s institutom „in house providing”?

Ako predmetno državno tijelo u slučaju izravne dodjele ugovora za pružanje usluga na koji se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1370/2007, nakon te dodjele (dok istodobno država zadržava isključivu ovlast za dodjelu koncesije) osnuje javno upravno tijelo ovlašteno za organiziranje predmetnih usluga ali koje ne provodi „sličan nadzor” nad izravnim ugovarateljem, dovodi li ta činjenica do toga da je predmetni ugovor izvan dosega članka 5. stavka 2. Uredbe?

Ako bi izvorni datum isteka dodijeljenog ugovora nastupao nakon isteka tridesetogodišnjeg razdoblja koje završava 3. prosinca 2039. (razdoblja koje započinje danom stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1370/2007), bi li to dovelo do neusklađenosti dodjeljivanja ugovora s načelima iz odredbi članaka 5. i članka 8. stavka 3. Uredbe, tumačenih zajedno, ili se tu nepravilnost može smatrati automatski ispravljenom, za sve pravne potrebe, podrazumijevanjem da se trajanje ugovora skraćuje po sili zakona (članak 8. stavak 3.) tako da ne prelazi tridesetogodišnje razdoblje?

(1) Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 13., str. 96.)

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Autolinee Toscane SpA protiv Mobit Soc.cons.arl

(Predmet C-351/17)

(2017/C 330/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Autolinee Toscane SpA

Druga stranka u postupku: Mobit Soc.cons.arl

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 5. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 (1) (osobito zabranu – iz točaka (b) i (d) – sudjelovanja unutarnjih operatera u postupku nadmetanja extra moenia) primijeniti također u slučajevima kada je ugovor dodijeljen prije stupanja na snagu te uredbe?

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. lipnja 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Stanley International Betting Ltd, Stanleybet Malta Ltd protiv Ministero dell’Economia e delle Finanze, Agenzia delle Dogane e dei Monopoli

(Predmet C-375/17)

(2017/C 330/07)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Stanley International Betting Ltd, Stanleybet Malta Ltd

Druga stranka u postupku: Ministero dell’Economia e delle Finanze, Agenzia delle Dogane e dei Monopoli

Prethodna pitanja

Treba li pravo Unije — i, osobito, pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, te načelâ nediskriminacije, transparentnosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti i dosljednosti — tumačiti na način da mu se protive pravila, poput onih iz članka 1. stavka 653. Zakona o stabilizaciji iz 2015. i pripadajućeg provedbenog zakonodavstva, kojima se propisuje model s jednim isključivim koncesionarom za igru Lotto, ali ne i za druge igre, igre na sreću i klađenja?

Treba li pravo Unije — i, osobito, pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga te Direktivu 2014/23/EU (1), te načelâ nediskriminacije, transparentnosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti i dosljednosti — tumačiti na način da mu se protivi natječaj za davanje koncesije kojim se određuje znatno viša osnovna vrijednost ugovora koja je neopravdana u odnosu na zahtjeve vezane uz gospodarski i financijski položaj ili tehničku i stručnu sposobnost, kao što su navedeni u člancima 5.3, 5.4, 11. 12.4 i 15.3 dokumentacije o koncesiji za dodjelu koncesije za Lotto?

Treba li pravo Unije — i, osobito, pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga te Direktivu 2014/23/EU, te načelâ nediskriminacije, transparentnosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti i dosljednosti — tumačiti na način da mu se protive pravila kojima se propisue de facto izbor između dodjeljivanja nove koncesije i nastavka korištenja slobodom pružanja različitih prekograničnih usluga klađenja, izbor kakav proizlazi iz članka 30. Tipskog ugovora, s učinkom da odluka o sudjelovanju u natječajnom postupku za dodjelu nove koncesije podrazumijeva prestanak bavljenja prekograničnim aktivnostima, unatoč tomu što je zakonitost takvih aktivnosti više puta priznao Sud?

(1) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, str. 1.)

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. srpnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgerichts (Njemačka) – Bundesrepublik Deutschland protiv Touring Tours und Travel GmbH

(Predmet C-412/17)

(2017/C 330/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tuženik i revident: Bundesrepublik Deutschland

Tužitelj i protivnik revidenta: Touring Tours und Travel GmbH

Prethodna pitanja

Jesu li članku 67. stavku 2. UFEU-a kao i člancima 22. i 23. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), protivne odredbe nacionalnog prava države članice, kojima se autobusnim prijevoznicima koji obavljaju linijski promet preko unutarnje schengenske granice, u osnovi nalaže da kontroliraju putne dokumente svojih putnika prije prelaska unutarnje granice, kako bi se spriječio prijevoz stranaca bez putovnice i boravišne dozvole na državno područje Savezne Republike Njemačke (1)?

Posebno:

Predstavlja li opća zakonska obveza ili upravna obveza usmjerena na pojedine prijevoznike, prema kojoj se strance ne smije prevoziti na državno područje Savezne Republike Njemačke bez potrebne putovnice ili boravišne dozvole, koja se može ispuniti samo kontrolom putnih isprava svih putnika prije prelaska unutarnjih granica, kontrolu osoba na unutarnjim granicama, u smislu članka 22. Zakonika o schengenskim granicama, odnosno valja li je izjednačiti s njome?

Treba li nametanje obveza navedenih u točki 1. ocjenjivati s obzirom na članak 23. točku (a) Zakonika o schengenskim granicama, iako prijevoznici ne raspolažu „policijskim ovlastima” u smislu te odredbe, te se na iste – time što im država nameće obvezu provođenja kontrola – niti formalno ne prenose javne ovlasti?

c)	Ako se na pitanje 1.b dade potvrdan odgovor: Krije li se iza kontrola koje se zahtijevaju od prijevoznika s obzirom na kriterije iz članka 23. točke (a) druge rečenice Zakonika o schengenskim granicama, nedopuštena mjera učinka istovjetna graničnoj kontroli?

Treba li nametanje obveza navedenih u točki 1., u dijelu u kojem se odnose na autobusne prijevoznike koji obavljaju linijski promet, ocjenjivati u skladu s člankom 23.točkom (b) Zakonika o schengenskim granicama, prema kojemu ovlaštenje prijevoznika da provode sigurnosne provjere u lukama i zračnim lukama ne utječe na postojanje graničnih kontrola na unutarnjim granicama? Da li iz toga proizlazi nedopuštenost kontrola u smislu pitanja 1. i izvan luka i zračnih luka, ako iste ne predstavljaju sigurnosne provjere i ne provode se i nad osobama koje putuju unutar države članice?

Dopuštaju li članci 22. i 23. Zakonika o schengenskim granicama nacionalne propise prema kojima se u svrhu poštovanja obveze protiv autobusnog prijevoznika mogu izreći zabrana i novčana kazna, ako su se zbog neprovedenih kontrola na državno područje Savezne Republike Njemačke prevozili i stranci bez putovnice i dozvole boravka?

(1) SL. L 77., str. 1.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. srpnja 2017. uputio Cour de cassation (Francuska) – Préfet des Pyrénées-Orientales protiv Abdelaziza Ariba, Procureur de la République près le tribunal de grande instance de Montpellier, Procureur général près la cour d'appel de Montpellier

(Predmet C-444/17)

(2017/C 330/09)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Préfet des Pyrénées-Orientales

Tuženici: Abdelaziz Arib, Procureur de la République près le tribunal de grande instance de Montpellier, Procureur général près la cour d'appel de Montpellier

Prethodna pitanja

Treba li članak 32. Uredbe (EU) 2016/399 od 9. ožujka 2016. (1), kojim se predviđa da se, u slučaju ponovne uspostave nadzora državne granice na unutarnjim granicama relevantne odredbe glave II. (o vanjskim granicama) primjenjuju mutatis mutandis, tumačiti na način da se može nadzor državne granice na unutarnjoj granici države članice koji je ponovno uveden izjednačiti s nadzorom vanjske granice kada je nju prešao državljanin treće zemlje, koji nema pravo ulaska?

U tim istim okolnostima ponovne uspostave nadzora državne granice na unutarnjoj granici, dopuštaju li ta uredba i Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (2) da se na situaciju državljanina treće zemlje koji je prešao granicu na mjestu gdje je ponovno uveden nadzor, primijeni mogućnost predviđena u članku 2. stavku 2. točki (a) direktive, prema kojoj države članice mogu nastaviti primjenjivati na svojim vanjskim granicama nacionalne pojednostavnjene postupke vraćanja?

U slučaju potvrdnog odgovora na potonje pitanje, protivi li se odredbama članka 2. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 4. direktive nacionalni propis, poput članka L. 621-2 Zakonika o ulasku i boravku stranaca i o pravu na azil, kojime se kažnjava kaznom oduzimanja slobode nezakoniti ulazak na državno područje državljanina treće zemlje za kojeg postupak vraćanja utvrđen tom direktivom još nije dovršen?

(1) Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77., str. 1.).

(2) SL L 348., str. 98., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. srpnja 2017. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – A & G Fahrschul-Akademie GmbH protiv Finanzamt Wolfenbüttel

(Predmet C-449/17)

(2017/C 330/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: A & G Fahrschul-Akademie GmbH

Tuženik: Finanzamt Wolfenbüttel

Prethodna pitanja

1.	Obuhvaća li pojam školskog i sveučilišnog obrazovanja u članku 132. stavku 1. točkama (i) i (j) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) poduku autoškole za stjecanje vozačkih dozvola kategorija B i C1?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

Može li se tužitelj priznati kao organizacija sa sličnim ciljem u smislu članka 132. stavka 1. točke (i) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost na temelju zakonskih odredaba o ispitu za instruktore vožnje i izdavanje odobrenja za instruktore vožnje i za autoškolu u Zakonu o instruktorima vožnje od 25. kolovoza 1969. (Bundesgesetzblatt I 1969., 1336), kako je zadnje izmijenjen Zakonom od 28. studenoga 2016. (Bundesgesetzblatt I 2016., 2722, Zakon o instruktorima vožnje), i općeg interesa osposobljavanja kandidata za vozače da budu sigurni, odgovorni i ekološki osviješteni sudionici u prometu?

3.	U slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje: Pretpostavlja li pojam „privatni učitelj” iz članka 132. stavka 1. točke (j) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost da je porezni obveznik poduzetnik pojedinac?

U slučaju niječnih odgovora na drugo i treće pitanje:

Djeluje li instruktor kao „privatni učitelj” u smislu članka 132. stavka 1. točke (j) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost već ako djeluje za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost ili za kvalifikaciju kao „privatnog učitelja” postoje dodatni zahtjevi?

(1) SL L 347., str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. srpnja 2017. uputio Administrativen sad Veliko Tarnovo (Bugarska) – „Walltopia” AD protiv Direktor na Teritorialna direktsia na Natsionalnata agentsia za prihodite – Veliko Tarnovo

(Predmet C-451/17)

(2017/C 330/11)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Veliko Tarnovo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Walltopia” AD

Tuženik: Direktor na Teritorialna direktsia na Natsionalnata agentsia za prihodite – Veliko Tarnovo

Prethodna pitanja

Treba li članak 14. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 987/2009 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti u vezi s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti tumačiti na način da se na tamo navedenu osobu koja obavlja djelatnost ne primjenjuje zakonodavstvo države članice u kojoj njezin poslodavac ima poslovni nastan, ako ta osoba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom iz članka 1. stavka l. Osnovne uredbe neposredno prije početka svojega zaposlenja nije imala svojstvo osigurane osobe u toj državi članici?

U slučaju niječnog odgovora na prvo prethodno pitanje, je li dopušteno da nacionalni sud kod tumačenja sadržaja i smisla pojma „primjenj[ivati]” iz članka 14. stavka 1. Uredbe br. 987/2009 i iz članka 12. stavka 1. Uredbe br. 883/2004 uzme u obzir državljanstvo države članice osobe, ako se na osobu koja obavlja djelatnost nacionalno zakonodavstvo ionako primjenjuje samo na temelju njezina državljanstva?

3.	U slučaju niječnog odgovora i na drugo prethodno pitanje, smije li nacionalni sud kod primjene pojma navedenog u drugom prethodnom pitanju uzeti u obzir uobičajeno i trajno boravište osobe koja obavlja djelatnost u smislu članka 1. točke (j) Uredbe br. 883/2004?

U slučaju niječnog odgovora i na treće prethodno pitanje, koje elemente tumačenja nacionalni sud treba uzeti u obzir kod utvrđivanja sadržaja pojma „primjenj[ivati] … zakonodavstvo” u odredbama članka 12. stavka 1. Osnovne uredbe i članka 14. stavka 1. Uredbe [br. 987/2009], kako bi te odredbe primijenio u skladu s njihovim točnim smislom?

(1) Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Tekst značajan za EGP i Švicarsku) (SL 2009., L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171.)

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. kolovoza 2017. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Falck Rettungsdienste GmbH, Falck A/S protiv Stadt Solingen

(Predmet C-465/17)

(2017/C 330/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Falck Rettungsdienste GmbH, Falck A/S

Tuženik: Stadt Solingen

Druga stranka u postupku: Arbeiter-Samariter-Bund Regionalverband Bergisch Land e.V., Malteser Hilfsdienst e.V., Deutsches Rotes Kreuz, Kreisverband Solingen e.V.

Prethodna pitanja

Je li u slučaju skrbi i njege pacijenata koji zahtijevaju hitnu medicinsku skrb u vozilu hitne pomoći od strane liječnika/medicinskog tehničara i skrbi i njege pacijenata u vozilu za sanitetski prijevoz od strane medicinskog tehničara/medicinskog pomoćnika riječ o „civilnoj obrani, civilnoj zaštiti i uslugama sprečavanja opasnosti” u smislu članka 10. točke (h) Direktive 2014/24/EU (1), koje su obuhvaćene CPV oznakama 7525000-7 (spasilačke usluge) i 85143000-3 (usluge kola hitne pomoći)?

2.	Može li se članak 10. točka (h) Direktive 2014/24/EU tumačiti na način da su „neprofitne organizacije ili udruženja” osobito takve humanitarne organizacije koje nacionalno pravo priznaje kao organizacije za civilnu obranu i zaštitu?

3.	Jesu li „neprofitne organizacije ili udruženja” u smislu članka 10. točke (h) Direktive 2014/24/EU one čiji se cilj sastoji od ispunjenja zadaća javne službe, koje se ne bave gospodarskom djelatnošću i koje eventualnu dobit reinvestiraju radi postizanja cilja organizacije?

Je li prijevoz pacijenta u kolima hitne pomoći pri skrbi od strane medicinskog tehničara/medicinskog pomoćnika (tzv. kvalificirani sanitetski prijevoz) „usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata” u smislu članka 10. točke (h) Direktive 2014/24/EU, koja nije obuhvaćena izuzećem i na koju se primjenjuje Direktiva 2014/24/EU?

(1) Direktiva 2014/24/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ; SL L 94., str. 65.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/11

Tužba podnesena 14. srpnja 2017. – „Pro NGO!” protiv Komisije

(Predmet T-454/17)

(2017/C 330/13)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj:„Pro NGO!” (Non-Governmental-Organisations/nevladine organizacije) e.V. (Köln, Njemačka) (zastupnik: M. Scheid, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijinu odluku ARES (2017) 2484833 od 16. svibnja 2017.; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: nepotpuno utvrđeno činjenično stanje relevantno za donošenje odluke

—	tužitelj prigovara da tuženik nije obratio pažnju ni na činjenicu da je vanjski revizor Ernst & Young naknadno izmijenio svoje prvotno utvrđenje, a niti da je koordinatorica projekta pojasnila da je osobno podnijela dokumente.

Drugi tužbeni razlog: ocjena činjeničnog stanja u suprotnosti je s drugim izvješćima

—	Osim toga, tuženik je počinio pogrešku u ocjeni tužiteljeva postupanja prema ugovoru, što je bilo protivno utvrđenjima u završnom izvješću revizije i OLAF-ovom izvješću.

Treći tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje

—	Konačno, tužitelj je tek više godina nakon pokretanja postupka dobio mogućnost uvida u odlučujuće dokumente, koji su pritom bili djelomično učinjeni tajnima.

—	Osim toga nije postojala pravna obveza tužitelja da provede postupak javne nabave ili stvarno poštuje pravila postupka javne nabave u okviru projekta.

—	Tužitelj ne preuzima odgovornost za postupanja partnera Europske unije u projektu.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/11

Tužba podnesena 25. srpnja 2017. – Raise Conseil protiv EUIPO-a – Raizers (RAISE)

(Predmet T-463/17)

(2017/C 330/14)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Raise Conseil (Pariz, Francuska) (zastupnik: F. Fajgenbaum, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Raizers (Pariz)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „RAISE” – žig Europske unije br. 11 508 967

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. svibnja 2017. u predmetu R 1606/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome proglašava ništavim žig Europske unije RAISE br. 11 508 967 zbog nepostojanja razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu u odnosu na usluge razvrstane u razred 36. „Financijski poslovi; financijske obavijesti; upravljanje imovinom; usluge financiranja; financijska analiza; osnivanje ili ulaganje kapitala; savjetovanje o financijskim pitanjima; financijsko pokroviteljstvo; zajmovi; financijske procjene (osiguranje, banke, nekretnine); osnivanje i ulaganja sredstava; faktoring; izdavanje vrijednosnih bonova; efektna burza; posredovanje (mešetarenje); monetarni poslovi; mijenjanje novca (usluge mjenjačnica); fiskalne ekspertize i procjene; usluge fondova zbrinjavanja; izravno bankarstvo; izdavanje putnih čekova ili kreditnih kartica; upravljanje nekretninama; procjena nekretnina”;

—	naloži društvu Raizers, podnositelju zahtjeva za poništenje, snošenje vlastitih troškova kao i troškova društva Raise Conseil, uključujući troškove zastupanja.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/12

Tužba podnesena 31. srpnja 2017. – Wilhelm Sihn jr. protiv EUIPO-a – in-edit (Camele’on)

(Predmet T-472/17)

(2017/C 330/15)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Wilhelm Sihn jr. GmbH & Co. KG (Niefern-Öschelbronn, Njemačka) (zastupnik: H. Twelmeier, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: in-edit Sàrl (Mondorf-les-Bains, Luksemburg)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Unije s verbalnim elementima „Camele’on” – prijava za registraciju br. 13 317 714

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. svibnja 2017. u predmetu R 570/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i troškova društva Wilhelm Sihn jr. GmbH & Co. KG

—	naloži društvu in-edit S.á.r.l. snošenje vlastitih troškova u slučaju intervencije.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/13

Tužba podnesena 28. srpnja 2017. – Comercial Vascongada Recalde protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora

(Predmet T-482/17)

(2017/C 330/16)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Comercial Vascongada Recalde, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: A. Rivas Rodríguez, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija i Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 7. lipnja 2017. (SRB/EES/2017/08) u vezi s donošenjem sanacijskog programa za instituciju Banco Popular Español S.A. i Odluke Komisije (EU) 2017/1246 od 7. lipnja 2017. o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español S.A.;

—

naloži tuženicima naknadu štete proizašlu iz nastalog gubitka vrijednosti dionica društva Banco Popular Español, S.A., čiji je imatelj Comercial Vascongada Recalde, SA., uzimajući kao referentni iznos za naknadu štete razliku između vrijednosti dionica na dan 6. lipnja 2017., odnosno 133 385,04 eura, uvećanu za eventualne odgovarajuće kamate.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 18. stavka 1. točke (a) i članka 18. stavka 4. točke (c) Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. lipnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (1), u mjeri u kojoj se društvo Banco Popular nije nalazilo u situaciji „propadanja” koju opisuju navedene odredbe.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 10. stavaka 10. i 11. te članka 21. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 806/2014, u mjeri u kojoj su postojale alternativne mjere u odnosu na sanaciju društva Banco Popular.

(1) SL 2014., L 225, str. 1.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/13

Tužba podnesena 28. srpnja 2017. – García Suárez i dr. protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora

(Predmet T-483/17)

(2017/C 330/17)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: María de la Soledad García Suárez (Madrid, Španjolska), María del Carmen Chueca García (Madrid), Sol María Chueca García (Madrid), Alejandro María Chueca García (Madrid), José María Chueca García (Madrid) i Ignacio María Chueca García (Madrid) (zastupnik: A. Rivas Rodríguez, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija i Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 7. lipnja 2017. (SRB/EES/2017/08) u vezi s donošenjem sanacijskog programa za instituciju Banco Popular Español S.A., i Odluke Komisije (EU) 2017/1246 od 7. lipnja 2017. o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español S.A.;

—

naloži tuženicima naknadu štete proizašlu iz nastalog gubitka vrijednosti dionica društva Banco Popular Español, S.A., čiji su tužitelji imatelji, uzimajući kao referentni iznos za naknadu štete razliku između vrijednosti dionica na dan 6. lipnja 2017., odnosno 9 212,34 eura, uvećanu za eventualne odgovarajuće kamate.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti istovjetni su onima navedenima u predmetu T-482/17, Comercial Vascongada Recalde/Komisija i Jedinstveni sanacijski odbor.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/14

Tužba podnesena 3. kolovoza 2017. – Fidesban i drugi protiv Jedinstvenog sanacijskog odbora

(Predmet T-484/17)

(2017/C 330/18)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Fidesban, SA (Madrid, Španjolska) i ostalih 69 tužitelja (zastupnik: R. Pelayo Jiménez, odvjetnik)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 7. lipnja 2017. (SRB/EES/2017/08);

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima navedenima u predmetu T-478/17, Mutualidad General de la Abogacía i dr./Jedinstveni sanacijski odbor.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/14

Tužba podnesena 1. kolovoza 2017. – Opere Pie d’Onigo protiv Komisije

(Predmet T-491/17)

(2017/C 330/19)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Istituzione Pubblica di Assistenza e Beneficienza „Opere Pie d’Onigo” (Pederobba, Italija) (zastupnik G. Maso, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

u cijelosti ili djelomično poništi Odluku Komisije od 27. ožujka 2017. (SA.38825) Državne potpore – Italija, navodna državna potpora privatnim pružateljima socijalno-zdravstvenih usluga.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. UFEU-a i Komisijinoj pogrešci jer je zaključila da je opravdano selektivno isključiti javne subjekte pružatelje socijalno-zdravstvenih usluga iz osiguranja za slučaj majčinstva Državnog instituta za socijalnu sigurnost (Istituto nazionale di previdenza sociale)(DISS) i iz naknade troškova u slučaju odsutnosti osoblja koje pomaže članovima obitelji s teškom invalidnosti.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na državnom podrijetlu potpore jer, prema mišljenju tužitelja, sredstva namijenjena pokrivanju troškova privatnih poduzetnika koja proizlaze iz osiguranja za slučaj majčinstva i troškova u slučaju odsutnosti osoblja koje pomaže članovima obitelji s teškom invalidnosti, plaća DISS, i, na taj način, talijanska država iz državnih sredstava.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da, prema mišljenju tužitelja, takve mjere stavljaju u povoljniji položaj privatne poduzetnike dodjeljujući im prednost u odnosu na javne subjekte pružatelje tih usluga koji pak moraju snositi sve troškove u vezi s razdobljima odsutnosti na temelju majčinstva i na temelju pružanja pomoći članovima obitelji s teškom invalidnosti, s važnim financijskim posljedicama.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da, prema mišljenju tužitelja, sporne mjere utječu na razmjenu među državama članicama, jer daju prednost multinacionalnim grupama i talijanskim društvima u koja je uložen strani kapital, koji ulažu u Italiju s ciljem stjecanja dobiti, a kažnjavaju manje javne subjekte koji djeluju bez cilja stjecanja dobiti, mijenjajući time strukturu troškova rada.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/15

Tužba podnesena 4. kolovoza 2017. – Sánchez del Valle i Calatrava Real State 2015 protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora

(Predmet T-497/17)

(2017/C 330/20)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Manuel Alfonso Sánchez del Valle (Madrid, Španjolska) i Calatrava Real State 2015, SL (Madrid) (zastupnici: B. Gutiérrez de la Roza Pérez, P. Rubio Escobar, R. Ruiz de la Torre Esporrín i B. Fernández García, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija i Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku (SRB/EES/2017/08) Jedinstvenog sanacijskog odbora s izvršne sjednice od 7. lipnja 2017. o donošenju sanacijskog programa za instituciju Banco Popular Español S.A.;

—	poništi Odluku Komisije (EU) 2017/1246 od 7. lipnja 2017. o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español S.A.;

—	naloži snošenje troškova tuženicima i intervenijentima u cjelokupnu ili djelomičnu potporu njihovim zahtjevima.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu jedanaest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju ili nedostatnosti obrazloženja pobijane odluke, čime su povrijeđeni članak 41. stavak 2. i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 20. stavka 1. Uredbe (EU) 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014., jer neovisna osoba nije pravično, oprezno i realistično vrednovala imovinu i obveze društva Banco Popular prije donošenja odluke o sanaciji.

Povreda članka 18. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 18. stavkom 4. točkom (c) Uredbe (EU) 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014., u mjeri u kojoj pobijane odluke određuju sanaciju društva Banco Popular iako, na dan 6. lipnja 2017., ta bankovna institucija nije imala probleme sa solventnošću, a problemi s likvidnošću bili su privremeni.

4.	Povreda članka 18. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 806/2014, u mjeri u kojoj pobijane odluke određuju sanaciju društva Banco Popular, a moglo se razumno očekivati da druge alternativne mjere privatnog sektora mogu spriječiti njegovo propadanje u razumnom razdoblju.

5.	Povreda članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 806/2014, s obzirom na to da nije bila riječ o smanjenju troška sanacije i izbjegavanju nepotrebnog rušenja vrijednosti osim ako je to potrebno radi ostvarivanja ciljeva sanacije.

6.	Povreda članka 22. Uredbe (EU) 806/2014, time što se nisu uskladile pobijane odluke i donijeli sanacijski instrumenti koji su alternativni prodaji poduzeća iz njegova stavka 2., u skladu s okolnostima iz stavka 3.

7.	Povreda članka 15. stavka 1. točke (g) Uredbe (EU) 806/2014, u mjeri u kojoj su dioničari trebali primiti više nego što bi primili u slučaju stečaja.

8.	Povreda članka 29. Uredbe (EU) 806/2014.

9.	Povreda prava vlasništva i, slijedom toga, članka 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

10.	Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu, s obzirom na to da dioničari nisu imali mogućnost obrane.

11.	Povreda prava dioničara i ostalih imatelja vrijednosnih papira obuhvaćenih područjem primjene otpisa i konverzije da ih se sasluša prije poduzimanja pojedinačne mjere otpisa njihove imovine koja na njih negativno utječe.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/16

Tužba podnesena 4. kolovoza 2017. – Álvarez de Linera Granda protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora

(Predmet T-498/17)

(2017/C 330/21)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Pablo Álvarez de Linera Granda (Madrid, Španjolska) (zastupnici: E. Pastor Palomar, F. Arroyo Romero i N. Subuh Falero, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija i Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 7. lipnja 2017. broj SRB/EES/2017/08 upućenu FROB-u o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español;

—	poništi Odluku Komisije 2017/1246 od 7. lipnja 2017. o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español; i

—	na temelju odredbi članka 340. UFEU-a utvrdi izvanugovornu odgovornost Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske komisije te naloži naknadu štete uzrokovane tužitelju.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima navedenima u predmetima T-478/17, Mutualidad de la Abogacía y Hermandad Nacional de Arquitectos Superiores y Químicos/Jedinstveni sanacijski odbor, T-481/17, Fundación Tatiana Pérez de Guzmán el Bueno i SFL/Jedinstveni sanacijski odbor, T-482/17, Comercial Vascongada Recalde/Jedinstveni sanacijski odbor, T-483/17, García Suárez i dr./Komisija i Jedinstveni sanacijski odbor, T-484/17, Fidesban i dr./Jedinstveni sanacijski odbor i T-497/17, Sáchez del Valle i Calatrava Real State 2015/Komisija i Jedinstveni sanacijski odbor.

Osobito, tužitelj navodi da je Komisija zlouporabila ovlasti u ovom predmetu.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/17

Tužba podnesena 4. kolovoza 2017. – Esfera Capital Agencia de Valores protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora

(Predmet T-499/17)

(2017/C 330/22)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Esfera Capital Agencia de Valores, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: E. Pastor Palomar, F. Arroyo Romero i N. Subuh Falero, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija i Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 7. lipnja 2017. broj SRB/EES/2017/08 upućenu FROB-u o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español;

—	poništi Odluku Komisije 2017/1246 od 7. lipnja 2017. o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español.; i

—	na temelju odredbi članka 340. UFEU-a utvrdi izvanugovornu odgovornost Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske komisije te naloži naknadu štete uzrokovane tužitelju.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Osobito, tužitelj navodi da je Komisija zlouporabila ovlasti u ovom predmetu.

2.10.2017

Službeni list Europske unije

C 330/18

Tužba podnesena 11. kolovoza 2017. – Next design+produktion protiv EUIPO-a – Nanu-Nana Joachim Hoepp (nuuna)

(Predmet T-533/17)

(2017/C 330/23)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Next design+produktion GmbH (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnik: M. Hirsch, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Nanu-Nana Joachim Hoepp GmbH & Co. KG (Bremen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (prikaz „nuuna”) – prijava za registraciju br. 10 772 606

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. svibnja 2017. u predmetu R 1448/2016-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	ukine odluku prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. svibnja 2017.;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 1. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 i načela autonomije;

—	povreda načela pravne sigurnosti, načela zakonitosti i načela dobre uprave.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 330

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 60. 2. listopada 2017.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2017/C 330/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2017/C 330/02	Predmet C-261/17 P: Žalba koju je 15. svibnja 2017. podnio Ccc Event Management GmbH protiv rješenja Općeg suda (peto vijeće) od 14. ožujka 2017. u predmetu T-889/16, Ccc Event Management GmbH protiv Suda Europske unije	2
2017/C 330/03	Predmet C-327/17 P: Žalba koju je 31. svibnja 2017. podnio Cryo-Save AG protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 23. ožujka 2017. u predmetu T-239/15, Cryo-Save AG protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	2
2017/C 330/04	Predmet C-344/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2017. uputio Tribunale di Torino (Italija) – IJDF Italy Srl protiv Violeta Fernando Dionisio, Alex Del Rosario Fernando	3
2017/C 330/05	Predmet C-350/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Mobit Soc.cons.arl protiv Regione Toscana	4
2017/C 330/06	Predmet C-351/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Autolinee Toscane SpA protiv Mobit Soc.cons.arl	5
2017/C 330/07	Predmet C-375/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. lipnja 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Stanley International Betting Ltd, Stanleybet Malta Ltd protiv Ministero dell’Economia e delle Finanze, Agenzia delle Dogane e dei Monopoli	5
2017/C 330/08	Predmet C-412/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. srpnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgerichts (Njemačka) – Bundesrepublik Deutschland protiv Touring Tours und Travel GmbH	6
2017/C 330/09	Predmet C-444/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. srpnja 2017. uputio Cour de cassation (Francuska) – Préfet des Pyrénées-Orientales protiv Abdelaziza Ariba, Procureur de la République près le tribunal de grande instance de Montpellier, Procureur général près la cour d'appel de Montpellier	7
2017/C 330/10	Predmet C-449/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. srpnja 2017. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – A & G Fahrschul-Akademie GmbH protiv Finanzamt Wolfenbüttel	8
2017/C 330/11	Predmet C-451/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. srpnja 2017. uputio Administrativen sad Veliko Tarnovo (Bugarska) – Walltopia AD protiv Direktor na Teritorialna direktsia na Natsionalnata agentsia za prihodite – Veliko Tarnovo	9
2017/C 330/12	Predmet C-465/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. kolovoza 2017. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Falck Rettungsdienste GmbH, Falck A/S protiv Stadt Solingen	9
	Opći sud
2017/C 330/13	Predmet T-454/17: Tužba podnesena 14. srpnja 2017. – Pro NGO! protiv Komisije	11
2017/C 330/14	Predmet T-463/17: Tužba podnesena 25. srpnja 2017. – Raise Conseil protiv EUIPO-a – Raizers (RAISE)	11
2017/C 330/15	Predmet T-472/17: Tužba podnesena 31. srpnja 2017. – Wilhelm Sihn jr. protiv EUIPO-a – in-edit (Camele’on)	12
2017/C 330/16	Predmet T-482/17: Tužba podnesena 28. srpnja 2017. – Comercial Vascongada Recalde protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora	13
2017/C 330/17	Predmet T-483/17: Tužba podnesena 28. srpnja 2017. – García Suárez i dr. protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora	13
2017/C 330/18	Predmet T-484/17: Tužba podnesena 3. kolovoza 2017. – Fidesban i drugi protiv Jedinstvenog sanacijskog odbora	14
2017/C 330/19	Predmet T-491/17: Tužba podnesena 1. kolovoza 2017. – Opere Pie d’Onigo protiv Komisije	14
2017/C 330/20	Predmet T-497/17: Tužba podnesena 4. kolovoza 2017. – Sánchez del Valle i Calatrava Real State 2015 protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora	15
2017/C 330/21	Predmet T-498/17: Tužba podnesena 4. kolovoza 2017. – Álvarez de Linera Granda protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora	16
2017/C 330/22	Predmet T-499/17: Tužba podnesena 4. kolovoza 2017. – Esfera Capital Agencia de Valores protiv Komisije i Jedinstvenog sanacijskog odbora	17
2017/C 330/23	Predmet T-533/17: Tužba podnesena 11. kolovoza 2017. – Next design+produktion protiv EUIPO-a – Nanu-Nana Joachim Hoepp (nuuna)	18