Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2021/C 110/01)

Posljednja objava

SL C 98, 22.3.2021.

Prethodne objave

SL C 88, 15.3.2021.

SL C 79, 8.3.2021.

SL C 72, 1.3.2021.

SL C 62, 22.2.2021.

SL C 53, 15.2.2021.

SL C 44, 8.2.2021.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Osnivanje vijeća i raspored sudaca u vijećima

(2021/C 110/02)

Opći sud je 1. ožujka 2021. odlučio, nakon što je D. Petrlík preuzeo dužnosti suca Općeg suda, izmijeniti odluku o osnivanju vijeća od 30. rujna 2019. (1), kako je izmijenjena (2), i odluku o rasporedu sudaca u vijeća od 4. listopada 2019. (3), kako je izmijenjena (4), za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. kolovoza 2022. te rasporediti suce u vijeća na sljedeći način:

Prvo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

H. Kanninen, predsjednik vijeća, M. Jaeger, N. Półtorak, O. Porchia i M. Stancu, suci.

Prvo vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

H. Kanninen, predsjednik vijeća;

Sastav A: M. Jaeger i N. Półtorak, suci;

Sastav B: M. Jaeger i O. Porchia, suci;

Sastav C: M. Jaeger i M. Stancu, suci;

Sastav D: N. Półtorak i O. Porchia, sutkinje;

Sastav E: N. Półtorak i M. Stancu, sutkinje;

Sastav F: O. Porchia i M. Stancu, sutkinje.

Drugo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

V. Tomljenović, predsjednica vijeća, F. Schalin, P. Škvařilová-Pelzl, I. Nõmm i G. Steinfatt, suci.

Drugo vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

V. Tomljenović, predsjednica vijeća;

Sastav A: F. Schalin i P. Škvařilová-Pelzl, suci;

Sastav B: F. Schalin i I. Nõmm, suci;

Sastav C: P. Škvařilová-Pelzl i I. Nõmm, suci.

Treće prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

A. M. Collins, predsjednik vijeća, V. Kreuschitz, Z. Csehi, G. De Baere i G. Steinfatt, suci.

Treće vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

A. M. Collins, predsjednik vijeća;

Sastav A: V. Kreuschitz i Z. Csehi, suci;

Sastav B: V. Kreuschitz i G. De Baere, suci;

Sastav C: V. Kreuschitz i G. Steinfatt, suci;

Sastav D: Z. Csehi i G. De Baere, suci;

Sastav E: Z. Csehi i G. Steinfatt, suci;

Sastav F: G. De Baere i G. Steinfatt, suci.

Četvrto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

S. Gervasoni, predsjednik vijeća, L. Madise, P. Nihoul, R. Frendo i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci.

Četvrto vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

S. Gervasoni, predsjednik vijeća;

Sastav A: L. Madise i P. Nihoul, suci;

Sastav B: L. Madise i R. Frendo, suci;

Sastav C: L. Madise i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci;

Sastav D: P. Nihoul i R. Frendo, suci;

Sastav E: P. Nihoul i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci;

Sastav F: R. Frendo i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci.

Peto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

D. Spielmann, predsjednik vijeća, U. Öberg, O. Spineanu-Matei, R. Mastroianni i R. Norkus, suci.

Peto vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

D. Spielmann, predsjednik vijeća;

Sastav A: U. Öberg i O. Spineanu-Matei, suci;

Sastav B: U. Öberg i R. Mastroianni, suci;

Sastav C: O. Spineanu-Matei i R. Mastroianni, suci.

Šesto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

A. Marcoulli, predsjednica vijeća, S. Frimodt Nielsen, J. Schwarcz, C. Iliopoulos i R. Norkus, suci.

Šesto vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

A. Marcoulli, predsjednica vijeća;

Sastav A: S. Frimodt Nielsen i J. Schwarcz, suci;

Sastav B: S. Frimodt Nielsen i C. Iliopoulos, suci;

Sastav C: S. Frimodt Nielsen i R. Norkus, suci;

Sastav D: J. Schwarcz i C. Iliopoulos, suci;

Sastav E: J. Schwarcz i R. Norkus, suci;

Sastav F: C. Iliopoulos i R. Norkus, suci.

Sedmo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

R. da Silva Passos, predsjednik vijeća, V. Valančius, I. Reine, L. Truchot i M. Sampol Pucurull, suci.

Sedmo vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

R. da Silva Passos, predsjednik vijeća;

Sastav A: V. Valančius i I. Reine, suci;

Sastav B: V. Valančius i L. Truchot, suci;

Sastav C: V. Valančius i M. Sampol Pucurull, suci;

Sastav D: I. Reine i L. Truchot, suci;

Sastav E: I. Reine i M. Sampol Pucurull, suci;

Sastav F: L. Truchot i M. Sampol Pucurull, suci.

Osmo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

J. Svenningsen, predsjednik vijeća, R. Barents, C. Mac Eochaidh, T. R. Pynnä i J. C. Laitenberger, suci.

Osmo vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

J. Svenningsen, predsjednik vijeća;

Sastav A: R. Barents i C. Mac Eochaidh, suci;

Sastav B: R. Barents i T. R. Pynnä, suci;

Sastav C: R. Barents i J. C. Laitenberger, suci;

Sastav D: C. Mac Eochaidh i T. R. Pynnä, suci;

Sastav E: C. Mac Eochaidh i J. C. Laitenberger, suci;

Sastav F: T. R. Pynnä i J. C. Laitenberger, suci.

Deveto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

M. J. Costeira, predsjednica vijeća, D. Gratsias, M. Kancheva, B. Berke i T. Perišin, suci.

Deveto vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

M. J. Costeira, predsjednica vijeća;

Sastav A: D. Gratsias i M. Kancheva, suci;

Sastav B: D. Gratsias i B. Berke, suci;

Sastav C: D. Gratsias i T. Perišin, suci;

Sastav D: M. Kancheva i B. Berke, suci;

Sastav E: M. Kancheva i T. Perišin, sutkinje;

Sastav F: B. Berke i T. Perišin, suci.

Deseto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od petero sudaca:

A. Kornezov, predsjednik vijeća, E. Buttigieg, K. Kowalik-Bańczyk, G. Hesse i D. Petrlík, suci.

Deseto vijeće koje zasjeda u sastavu od troje sudaca:

A. Kornezov, predsjednik vijeća;

Sastav A: E. Buttigieg i K. Kowalik-Bańczyk, suci;

Sastav B: E. Buttigieg i G. Hesse, suci;

Sastav C: E. Buttigieg i D. Petrlík, suci;

Sastav D: K. Kowalik-Bańczyk i G. Hesse, suci;

Sastav E: K. Kowalik-Bańczyk i D. Petrlík, suci;

Sastav F: G. Hesse i D. Petrlík, suci.

Drugo vijeće sastavljeno od četvero sudaca proširit će se pridruživanjem petog suca iz sastava trećeg vijeća. Peto vijeće sastavljeno od četvero sudaca proširit će se pridruživanjem petog suca iz šestog vijeća. Peti sudac određuje se prema obrnutom redoslijedu od onog utvrđenog člankom 8. Poslovnika za razdoblje do 31. kolovoza 2022.

Opći sud potvrđuje svoju odluku od 4. listopada 2019. prema kojoj su prvo, četvrto, sedmo i osmo vijeće zadužena za predmete u kojima je postupak pokrenut na temelju članka 270. UFEU-a i, ovisno o slučaju, članka 50.a Protokola o Statutu Suda Europske unije, a drugo, treće, peto, šesto, deveto i deseto vijeće za predmete o pravu intelektualnog vlasništva iz glave IV. Poslovnika.

Također potvrđuje sljedeće:

—	predsjednik i potpredsjednik nisu trajno raspoređeni u vijeće;

—

tijekom svake sudske godine potpredsjednik zasjeda u svakom od deset vijeća koja zasjedaju u sastavu od petero sudaca u jednom predmetu po vijeću prema sljedećem redoslijedu: — u prvom predmetu koji je odlukom Općeg suda upućen proširenom sastavu koji čini petero sudaca prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog vijeća; — u trećem predmetu koji je odlukom Općeg suda upućen proširenom sastavu koji čini petero sudaca šestog, sedmog, osmog, devetog i desetog vijeća.

Kada je vijeće u kojem zasjeda potpredsjednik u sastavu:

—	od petero sudaca, prošireni sastav čine potpredsjednik, suci sastava od troje sudaca kojemu je predmet najprije upućen i jedan od preostalih sudaca vijeća o kojem je riječ, koji se određuje na temelju obrnutog redoslijeda od onog utvrđenog člankom 8. Poslovnika;

—	od četvero sudaca, prošireni sastav čine potpredsjednik, suci sastava od troje sudaca kojemu je predmet najprije upućen i četvrti sudac dotičnog vijeća.

---

(1)  SL C 372, 4.11.2019., str. 3.

(2)  SL C 68, 2.3.2020., str. 2.; SL C 114, 6.4.2020., str. 2. i SL C 371, 3.11.2020., str. 2.

(3)  SL C 372, 4.11.2019., str. 3.

(4)  SL C 68, 2.3.2020., str. 2.; SL C 114, 6.4.2020., str. 2. i SL C 371, 3.11.2020., str. 2.

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. veljače 2021. – Europska komisija/Mađarska

(Predmet C-637/18) (1)

(Povreda obveze države članice - Okoliš - Direktiva 2008/50/EZ - Kvaliteta zraka - Članak 13. stavak 1. i Prilog XI. - Sustavno i ustrajno prekoračivanje graničnih vrijednosti za mikročestice (PM10) u određenim mađarskim zonama - Članak 23. stavak 1. - Prilog XV. - „Što je moguće kraće” razdoblje prekoračenja - Odgovarajuće mjere)

(2021/C 110/03)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: K. Petersen, K. Talabér-Ritz i E. Manhaeve, agenti)

Tuženik: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér i A. Pokoraczki, agenti)

Izreka

1.

Mađarska: — time što je sustavno i ustrajno prekoračivala dnevne granične vrijednosti za koncentracije lebdećih čestica PM10, s jedne strane, od 1. siječnja 2005. do 2017. godine, uključujući i tu godinu, u zoni HU0001 – regija grada Budimpešte i zoni HU0008 – dolina rijeke Šajo te, s druge strane, od 11. lipnja 2011. do 2017. godine, uključujući i tu godinu (uz iznimku 2014. godine), u zoni HU0006 – regija grada Pečuha, povrijedila je obvezu koju ima na temelju članka 13. u vezi s Prilogom XI. Direktivi 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu, te — time što od 11. lipnja 2010. nije usvojila odgovarajuće mjere kako bi osigurala poštovanje dnevnih graničnih vrijednosti za koncentracije lebdećih čestica PM10 u tim zonama, povrijedila je obveze propisane člankom 23. stavkom 1. Direktive 2008/50, kako njim samim tako i u vezi s dijelom A Priloga XV. toj direktivi, te, konkretno, obvezu predviđenu člankom 23. stavkom 1. drugim podstavkom iste direktive osiguranja da razdoblje prekoračenja graničnih vrijednosti bude što je moguće kraće.

2.	Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 427, 26. 11. 2018.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Federazione Italiana Giuoco Calcio (FIGC), Consorzio Ge.Se.Av. S. c. arl/De Vellis Servizi Globali Srl

(Spojeni predmeti C-155/19 i C-156/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Javna nabava - Provedba postupka javne nabave - Direktiva 2014/24/EU - Članak 2. stavak 1. točka 4. - Javni naručitelj - Javnopravna tijela - Pojam - Nacionalni sportski savez - Zadovoljavanje potreba u općem interesu - Nadzor javnopravnog tijela nad upravljanjem savezom)

(2021/C 110/04)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Federazione Italiana Giuoco Calcio (FIGC), Consorzio Ge.Se.Av. S. c. arl

Tuženik: De Vellis Servizi Globali Srl

uz sudjelovanje: Consorzio Ge.Se.Av. S. c. arl, Comitato Olimpico Nazionale Italiano (CONI), Federazione Italiana Giuoco Calcio (FIGC)

Izreka

1.

Članak 2. stavak 1. točku 4. podtočku (a) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ treba tumačiti na način da se za tijelo kojem su povjerene zadaće s javnopravnim karakterom, definirane isključivo nacionalnim pravom, može smatrati da je uspostavljeno posebno radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nisu industrijske ili trgovačke naravi u smislu te odredbe, iako nije uspostavljeno u obliku tijela javne vlasti, nego u obliku udruge privatnog prava, te iako pojedine njegove aktivnosti, koje može financirati vlastitim sredstvima, nemaju javnopravni karakter.

2.

Drugu mogućnost iz članka 2. stavka 1. točke 4. podtočke (c) Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se, u slučaju da nacionalni sportski savez na temelju nacionalnog prava ima autonomiju u upravljanju, upravljanje tim savezom može smatrati podložnim upravljačkom nadzoru javnopravnog tijela samo ako iz analize svih ovlasti kojima to tijelo javne vlasti raspolaže u pogledu navedenog saveza proizlazi da postoji aktivni nadzor nad upravljanjem, koji u praksi dovodi tu autonomiju u pitanje u mjeri koja omogućava tom tijelu da utječe na odluke istog saveza u području provođenja postupaka javne nabave. Okolnost da različiti nacionalni sportski savezi imaju utjecaj na aktivnost dotičnog tijela javne vlasti zbog njihova većinskog sudjelovanja u njegovim glavnim kolegijalnim odborima koje donose njegove odluke, relevantna je samo ako se može utvrditi da svaki od tih saveza, sam za sebe, može značajno utjecati na javni nadzor koji nad njime provodi to tijelo zbog čega se taj nadzor neutralizira i vraća se samostalnost u upravljanju tom nacionalnom sportskom savezu, neovisno o utjecaju ostalih nacionalnih sportskih saveza koji se nalaze u sličnoj situaciji.

---

(1)  SL C 206, 17. 6. 2019.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 4. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg – Njemačka) – eurocylinder systems AG/Hauptzollamt Hamburg.

(Predmet C-324/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička trgovinska politika - Antidampinške pristojbe - Uredba (EZ) br. 384/96 - Članak 3. stavak 9. - Prijetnja znatne štete - Čimbenici - Članak 9. stavak 4. - Uredba (EZ) br. 926/2009 - Uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine - Nevaljanost)

(2021/C 110/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: eurocylinder systems AG

Tuženik: Hauptzollamt Hamburg

Izreka

Uredba Vijeća (EZ) br. 926/2009 od 24. rujna 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine je nevaljana.

---

(1)  SL C 255, 29. 7. 2019.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte costituzionale – Italija) – DB/Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

(Predmet C-481/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Direktiva 2003/6/EZ - Članak 14. stavak 3. - Uredba (EU) br. 596/2014 - Članak 30. stavak 1. točka (b) - Zlouporaba tržišta - Administrativne sankcije kaznenopravne prirode - Nepostojanje suradnje s nadležnim tijelima - Članci 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Pravo na šutnju i privilegij od samooptuživanja)

(2021/C 110/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte costituzionale

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DB

Tuženik: Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

uz sudjelovanje: Presidente del Consiglio dei ministri

Izreka

Članak 14. stavak 3. Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem (zlouporabi tržišta) i članak 30. stavak 1. točku (b) Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6 i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ, u vezi s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da oni omogućuju državama članicama da ne sankcioniraju fizičku osobu koja, u okviru istrage koju nadležno tijelo vodi protiv nje na temelju te direktive ili te uredbe, odbije tom tijelu dati odgovore iz kojih može proizići njezina odgovornost za prekršaj kažnjiv administrativnim sankcijama kaznenopravne prirode ili njezina kaznenopravna odgovornost.

---

(1)  SL C 357, 21. 10. 2019.

Presuda Suda (treće vijeće) od 3. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Stuttgart – Njemačka) – Fussl Modestraße Mayr GmbH/SevenOne Media GmbH, ProSiebenSat.1 TV Deutschland GmbH, ProSiebenSat.1 Media SE

(Predmet C-555/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2010/13/EU - Pružanje audiovizualnih medijskih usluga - Članak 4. stavak 1. - Sloboda pružanja usluga - Jednako postupanje - Članak 56. UFEU-a - Članci 11. i 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Audiovizualna komercijalna komunikacija - Nacionalni propis kojim se televizijskim kućama zabranjuje da u svoje programe koji se emitiraju na cijelom državnom području umeću televizijsko oglašavanje čije je emitiranje ograničeno na regionalnu razinu)

(2021/C 110/07)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Stuttgart

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fussl Modestraße Mayr GmbH

Tuženik: SevenOne Media GmbH, ProSiebenSat.1 TV Deutschland GmbH, ProSiebenSat.1 Media SE

Izreka

Članak 4. stavak 1. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) i članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se televizijskim kućama zabranjuje da u svoje programe koji se emitiraju na cijelom državnom području umeću televizijsko oglašavanje čije je emitiranje ograničeno na regionalnu razinu.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se ne protivi takav nacionalni propis, pod uvjetom da je prikladan za osiguranje ostvarenja cilja zaštite pluralizma medija na regionalnoj i lokalnoj razini koji se njime nastoji postići i da se njime ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

Članak 20. Povelje o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se ne protivi takav nacionalni propis, pod uvjetom da ne dovodi do nejednakog postupanja između nacionalnih televizijskih kuća i pružatelja usluga oglašavanja na internetu u pogledu emitiranja oglašavanja na regionalnoj razini, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

---

(1)  SL C 357, 21. 10. 2019.

Presuda Suda (šesto vijeće) od 4. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Azienda Agricola Ambrosi Nicola Giuseppe e.a./Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Ministero delle Politiche Agricole e Forestali

(Predmet C-640/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Zajednička organizacija tržišta - Uredba (EZ) br. 1234/2007 - Kvote za mlijeko - Pristojbe za viškove - Mlijeko koje je namijenjeno proizvodnji sireva sa zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) namijenjenih izvozu u treće zemlje - Isključenje - Članak 32. točka (a), članak 39. stavak 1. i članak 39. stavak 2. točka (a), članak 40. stavak 2. i članak 41. točka (b) UFEU-a - Načela proporcionalnosti i nediskriminacije - Valjanost)

(2021/C 110/08)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Azienda Agricola Ambrosi Nicola Giuseppe, Azienda Agricola Castagna Giovanni, Soc. Azienda Agricola Castellani Enio, Nereo e Giuliano Ss, Azienda Agricola De Fanti Maria Teresa, Azienda Agricola Giacomazzi Vilmare, Soc. Azienda Agricola Iseo di Lunardi Giampaolo e Silvano Ss, Soc. Azienda Agricola Mastrolat di Mastrotto Franco e Luca Ss, Azienda Agricola Righetti Michele e Damiano, Azienda Agricola Scandola Stefano e Gianni, Azienda Agricola Tadiello Roberto, Azienda Agricola Turazza Mario, Azienda Agricola Zuin Tiziano, 2 B Società Agricola Srl, Azienda Agricola Fracasso Claudio, Azienda Agricola Pozzan Mirko

Tuženici: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Ministero delle Politiche Agricole e Forestali

Izreka

1.

Članke 55., 65. i 78. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 248/2008 od 17. ožujka 2008., treba tumačiti na način da ne isključuju iz izračuna nacionalnih kvota za proizvodnju mlijeka i drugih mliječnih proizvoda, kao i pristojbi za viškove, količine mlijeka za proizvodnju sireva sa zaštićenom oznakom izvornosti koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje.

2.	Razmatranje trećeg prethodnog pitanja nije otkrilo elemente koji bi bili takve naravi da utječu na valjanost članaka 55., 65. i 78. Uredbe br. 1234/2007, kako je izmijenjena Uredbom br. 248/2008.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Suda (deveto vijeće) od 4. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjeno Kraljevstvo) – JCM Europe (UK) Ltd/Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

(Predmet C-760/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Zajednička carinska tarifa - Kombinirana nomenklatura - Tarifno razvrstavanje - Tarifni brojevi 8472 i 9031 - Jedinica za kontrolu novčanica i spremnik za gotovinu - Uređaj namijenjen postavljanju unutar drugog uređaja i povezan s vanjskim elektroničkim upravljačkim sučeljem - Provedbena uredba (EU) 2016/1760 - Valjanost)

(2021/C 110/09)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: JCM Europe (UK) Ltd

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Izreka

Razmatranje upućenih pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/1760 od 28. rujna 2016. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu.

---

(1)  SL C 19, 20. 1. 2020.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 4. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – DQ/Ministre de la Transition écologique et solidaire, Ministre de l'Action et des Comptes publics

(Predmet C-903/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Javna služba - Prijenos prava na starosnu mirovinu - Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije - Članak 11. Priloga VIII. - Dužnosnici i članovi privremenog osoblja koji se vraćaju na radno mjesto u svojoj matičnoj državnoj upravi nakon razdoblja mirovanja radnog odnosa i obavljanja poslova u instituciji Unije)

(2021/C 110/10)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DQ

Tuženik: Ministre de la Transition écologique et solidaire, Ministre de l'Action et des Comptes publics

Izreka

Članak 11. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije treba tumačiti na način da prijenos aktuarske protuvrijednosti prava na starosnu mirovinu mogu zatražiti kako dužnosnici i ugovorno osoblje koji se prvi put raspoređuju u državnu upravu nakon što su bili zaposleni u instituciji Unije, tako i oni koji se ondje vraćaju nakon što su obavljali dužnosti u takvoj instituciji tijekom razdoblja mirovanja radnog odnosa ili korištenja dopusta za osobne potrebe.

---

(1)  SL C 61, 24. 2. 2020.

Presuda Suda (šesto vijeće) od 3. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Stichting Waternet/MG

(Predmet C-922/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 97/7/EZ - Članak 9. - Direktiva 2011/83/EU - Članak 27. - Direktiva 2005/29/EZ - Članak 5. stavak 5. - Prilog I., točka 29. - Nepoštena poslovna praksa - Pojam „‚nenaručena isporuka” - Opskrba vodom za piće)

(2021/C 110/11)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stichting Waternet

Tuženik: MG

Izreka

1.

Članak 9. Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu i članak 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 5. stavkom 5. te točkom 29. Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća ne uređuju sklapanje ugovora tako da je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, u skladu s nacionalnim propisima, može li se smatrati da je ugovor sklopljen između društva za opskrbu vodom i potrošača bez izričitog pristanka potonjeg.

2.

Pojam „nenaručena isporuka” u smislu točke 29. Priloga I. Direktivi 2005/29 treba tumačiti na način da, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, on ne obuhvaća poslovnu praksu društva za opskrbu vodom za piće koja se sastoji od održavanja priključka na javnu opskrbu vodom prilikom useljenja potrošača u stan u kojem je netko ranije stanovao kada taj potrošač ne može odabrati pružatelja te usluge, a potonji naplaćuje tarife koje pokrivaju troškove, transparentno i nediskriminirajuće, prema potrošnji vode i spomenuti potrošač zna da je navedeni stan priključen na javnu mrežu opskrbe vodom i da se opskrba vodom plaća.

---

(1)  SL C 103, 30. 3. 2020.

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Rottendorf Pharma GmbH/Hauptzollamt Bielefeld

(Predmet C-92/20) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Carinski zakonik Zajednice - Uredba (EEZ) br. 2913/92 - Članak 239. stavak 1. druga alineja - Povrat zakonito naplaćene carine - Posebna situacija - Izdavanje odobrenja za puštanje u slobodni promet - Poništenje odobrenja i izdavanje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje s retroaktivnim učinkom - Ponovni izvoz robe iz područja Europske unije - Nepodnošenje robe carini)

(2021/C 110/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Rottendorf Pharma GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Bielefeld

Izreka

Članak 239. stavak 1. drugu alineju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da, s jedne strane, gospodarski subjekt može tražiti povrat plaćene carine samo kada se nalazi u posebnoj situaciji te kada mu se ne može pripisati očita nemarnost ili prijevara, i da, s druge strane, okolnost da je predmetna roba ponovno bila izvezena u treću zemlju a da nije ušla u gospodarske tokove Europske unije nije dovoljna kako bi se utvrdilo da se taj gospodarski subjekt nalazio u takvoj posebnoj situaciji. Isti zaključak vrijedi kada je postupanje koje je dovelo do nametanja predmetne carine posljedica pogreške u podacima sadržanima u sustavu za obradu podataka, s obzirom na to da se ta pogreška mogla izbjeći da je isti gospodarski subjekt bio uzeo u obzir uvjete iz odobrenja koje mu je bilo dodijeljeno.

---

(1)  SL C 201, 15. 6. 2020.

Žalba koju je je 1. prosinca 2020. podnijela Kraljevina Španjolska protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 23. rujna 2020. u spojenim predmetima T-515/13 RENV i T-719/13 RENV, Kraljevina Španjolska i dr./Europska komisija

(Predmet C-649/20 P)

(2021/C 110/13)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: S. Centeno Huerta i S. Jiménez García, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

—	ukinuti presudu Općeg suda od 23. rujna 2020., Kraljevina Španjolska i dr. protiv Komisije, donesenu u spojenim predmetima T-515/13 RENV i T-719/13 RENV, EU:T:2020:434,

—	poništiti Odluku Komisije 2014/200/EU od 17. srpnja 2013. o državnoj potpori SA.21233 C/11 (ex NN/11, ex CP 137/06) koju provodi Španjolska – Porezne mjere koje se primjenjuju na određene ugovore o financijskom zakupu također poznate i kao španjolski sustav poreznih poticaja na zakup (1),

—	naložiti Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.	Opći sud povrijedio je članak 47. Povelje u vezi s člankom 256. UFEU-a zbog nepostojanja obrazloženja u pogledu analize selektivnosti iz članka 107. stavka 1. UFEU-a i načelâ povrata.

2.	Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 107. stavka 1. UFEU-a u vezi sa selektivnošću mjere.

3.	Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja i primjene načela zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti u okviru nadzora potpora iz članka 108. UFEU-a svojom metodom analize i time što je obama načelima oduzeo smisao.

4.	Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja i primjene načela koja se primjenjuju na povrat.

---

(1)  SL 2014., L 144, str. 1.

Žalba koju su 3. prosinca 2020. podnijeli Lico Leasing, S. A. U i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión, S. A. protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 23. rujna 2020. u spojenim predmetima T-515/13 RENV i T-719/13 RENV, Kraljevina Španjolska i dr./Komisija

(Predmet C-658/20 P)

(2021/C 110/14)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelji: Lico Leasing, S. A. U i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión, S. A. (zastupnici: J. M. Rodríguez Cárcamo i M. A. Sánchez, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Bankia, S. A. i drugi i Aluminios Cortizo, S. A.

Žalbeni zahtjev

Lico Leasing, S. A. U., Establecimiento Financiero de Crédito (u daljnjem tekstu: LICO) i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión, S. A. (u daljnjem tekstu: PYMAR) traže od Suda da donese presudu kojom će:

—	u cijelosti ukinuti presudu Općeg suda od 23. rujna 2020., Španjolska i dr./Komisija (T-515/13 RENV i T-719/13 RENV, EU:T:2020:434);

—

poništiti Odluku Komisije 2014/200/EU od 17. srpnja 2013. o državnoj potpori SA.21233 C/11 (ex NN/11, ex CP 137/06) koju provodi Španjolska – Porezne mjere koje se primjenjuju na određene ugovore o financijskom zakupu također poznate i kao španjolski sustav poreznih poticaja na zakup (SL 2014., L 114, str. 1.) ili da, podredno, poništi nalog za povrat potpora, i

—	naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova koji su nastali društvima LICO i PYMAR u vezi s ovom žalbom, u postupku povodom vraćanja na ponovno suđenje (T-719/13 RENV), u žalbenom postupku (C-128/16 P) i u prvostupanjskom postupku (T-719/13).

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

PRVI ŽALBENI RAZLOG: MATERIJALNE POGREŠKE, POGREŠKE U KVALIFIKACIJI ČINJENICA I POGREŠKE U OBRAZLOŽENJU PRIMJENE ČLANKA 107. STAVKA 1. UFEU-A

Društva LICO i PYMAR navode da je Opći sud prilikom tumačenja članka 107. stavka 1. UFEU-a počinio sljedeće pogreške koje se tiču prava, materijalne pogreške, pogreške u kvalifikaciji činjenica i pogreške u obrazloženju:

(i)	Pogreška koja se tiče prava u provjeri referentnog sustava s obzirom na to da Komisija ni u odluci kao niti pred Općim sudom nije utvrdila koji je referentni sustav za STL, ni u odnosu na njega u cjelini niti u pogledu svake od pojedinačnih mjera koje ga čine.

(ii)

Pogreške koje se tiču prava prilikom pravne kvalifikacije upravnog odobrenja za buduću amortizaciju: (a) pogreška u utvrđenju da postojanje postupka odobrenja nužno podrazumijeva selektivnost mjere, a da pritom nije potrebno ispitivanje u tri faze koje zahtijeva sudska praksa Općeg suda, (b) pogreška u kvalifikaciji odobrenja za buduću amortizaciju kao diskrecijske ovlasti koja omogućuje postizanje ciljeva izvan poreznog sustava i (c) pogreška u ocjeni u skladu s kojom selektivnost samo jedne od mjera koje omogućuju korištenje STL-a u cjelini (odobrenje buduće amortizacije) omogućuje donošenje zaključka da je sustav selektivan u cjelini.

(iii)

Nepostojanje obrazloženja u pogledu usporedbe činjeničnih i pravnih situacija društava na koja je utjecala predmetna mjera.

DRUGI ŽALBENI RAZLOG: ISKRIVLJAVANJE I POGREŠKA U KVALIFIKACIJI ČINJENICA U VEZI S DOPISOM POVJERENICE NADLEŽNE ZA GU „TRŽIŠNO NATJECANJE” U POGLEDU NAČELA ZAŠTITE LEGITIMNIH OČEKIVANJA

Društva LICO i PYMAR navode da je Opći sud iskrivio sadržaj dopisa povjerenice nadležne za GU „Tržišno natjecanje” i pogrešno kvalificirao njegov sadržaj u smislu da dopis nije nudio precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva koja mogu stvoriti legitimna očekivanja.

TREĆI ŽALBENI RAZLOG: POGREŠKA U KVALIFIKACIJI ČINJENICA PRILIKOM PRIMJENE I TUMAČENJA NAČELA PRAVNE SIGURNOSTI

Društva LICO i PYMAR navode da, čak i da Opći sud nije iskrivio sadržaj dopisa povjerenice nadležne za GU „Tržišno natjecanje” u svrhu primjene načela zaštite legitimnih očekivanja, prilikom ispitivanja razloga u vezi s načelom pravne sigurnosti pogrešno je ocijenio, kako tu činjenicu, tako i odluku o francuskim poreznim GIU-ima što ga je dovelo do pogrešnog tumačenja i primjene navedenog načela.

ČETVRTI ŽALBENI RAZLOG: POGREŠKA KOJA SE TIČE PRAVA U VEZI S NAČELIMA KOJA SE PRIMJENJUJU NA POVRAT POTPORE

Društva LICO i PYMAR navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u vezi s načelima koja se primjenjuju na povrat potpore, (i) jer okolnost da se brodarska poduzeća nisu smatrala korisnicima potpore ne omogućuje donošenje zaključka da su GIU-iji i ulagači doista koristili potporu u cijelosti, kad je utvrđeno da to nije bio slučaj, i (ii) jer ako je za utvrđivanje postojanja državne potpore potrebno uzeti u obzir učinke mjere a ne primijenjenu metodu, jednako tako, u okviru povrata treba uzeti u obzir učinke a ne primijenjenu metodu zbog čega se ne čini razumnim da se u francuskom slučaju odbiju iznosi preneseni na korisnike a da se ti isti iznosi ne odbiju u španjolskom slučaju, kad su praktični učinci u oba slučaja istovjetni.

Žalba koju su 3. prosinca 2020. podnijeli Bankia S. A., Asociación Española de Banca, Unicaja Banco, SA, Liberbank, S. A., Banco de Sabadell, S. A., Banco Gallego S. A., Catalunya Banc, S. A., Banco de Santander, S. A., Santander Investment, S. A., Naviera Séneca, A. I. E. Caixabank, S. A., Industria de Diseño Textil, S. A., Naviera Nebulosa de Omega, A. I. E., Banco Mare Nostrum, S. A., Abanca Corporación Bancaria, S. A., Ibercaja Banco, S. A., Banco Grupo Cajatres, S. A. U., Naviera Bósforo, A. I. E., Joyería Tous, S. A., Corporación Alimentaria Guissona, S. A., Naviera Muriola, A. I. E., Poal Investments XXI, S. L., Poal Investments XXII, S. L., Naviera Cabo Vilaboa C-1658, A. I. E., Naviera Cabo Domaio, C-1659, A. I. E., Caamaño Sistemas Metálicos, S. L., Blumaq, S. A., Grupo Ibérica de Congelados, S. A., RNB, S. L., Inversiones Antaviana, S. L., Banco de Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria, S. A. U., Banco de Albacete, S. A., Bodegas Muga, S. L. i Aluminios Cortizo, S. A. U. protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 23. rujna 2020. u spojenim predmetima T-515/13 RENV i T-719/13 RENV, Kraljevina Španjolska i dr./Komisija

(Predmet C-662/20 P)

(2021/C 110/15)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelji: Bankia S. A., Asociación Española de Banca, Unicaja Banco, SA, Liberbank, S. A., Banco de Sabadell, S. A., Banco Gallego S. A., Catalunya Banc, S. A., Banco de Santander, S. A., Santander Investment, S. A., Naviera Séneca, A.I.E. Caixabank, S. A., Industria de Diseño Textil, S. A., Naviera Nebulosa de Omega, A.I.E., Banco Mare Nostrum, S. A., Abanca Corporación Bancaria, S. A., Ibercaja Banco, S. A., Banco Grupo Cajatres, S. A. U., Naviera Bósforo, A. I. E., Joyería Tous, S. A., Corporación Alimentaria Guissona, S. A., Naviera Muriola, A. I. E., Poal Investments XXI, S. L., Poal Investments XXII, S. L., Naviera Cabo Vilaboa C-1658, A. I. E., Naviera Cabo Domaio, C-1659, A. I. E., Caamaño Sistemas Metálicos, S. L., Blumaq, S. A., Grupo Ibérica de Congelados, S. A., RNB, S. L., Inversiones Antaviana, S. L., Banco de Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria, S. A. U., Banco de Albacete, S. A., Bodegas Muga, S. L. i Aluminios Cortizo, S. A. U. (zastupnici: J. L. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Lico Leasing, S. A. U i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión, S. A.

Žalbeni zahtjev

—	Proglasiti dopuštenima i osnovanima žalbene razloge iznesene u okviru ove žalbe,

—	ukinuti presudu Općeg suda od 23. rujna 2020. u spojenim predmetima T-515/13 RENV i T-719/13 RENV, Kraljevina Španjolska i dr./Komisija (1),

—

poništiti Odluku Komisije od 17. srpnja 2013. o državnoj potpori SA.21233 C/11 (2) (ex NN/11, ex CP 137/06), koju provodi Španjolska – Porezne mjere koje se primjenjuju na određene ugovore o financijskom zakupu također poznate i kao španjolski sustav poreznih poticaja na zakup, i osobito članak 1. stavak 1. u dijelu u kojem španjolski sustav poreznih poticaja na zakup proglašava nezakonitom državnom potporom i, podredno, članak 4. stavak 1. u dijelu u kojem se njime nalaže povrat cjelokupne potpore od ulagača GIU-a,

—	naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji traže ukidanje pobijane presude zbog sljedećih razloga:

Prvi žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je protumačio i primijenio članak 107. stavak 1. UFEU-a u vezi s pojmom selektivnosti. Konkretno, žalitelji smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom analize navodne „sektorske selektivnosti” STL-a (prvi podrazlog). Podredno, i u slučaju da Sud ne prihvati prvi žalbeni podrazlog, žalitelji smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja sudske prakse sudova Unije u pogledu navodne diskrecijske ovlasti porezne uprave (drugi podrazlog).

Drugi žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je primijenio načelo zaštite legitimnih očekivanja.

Treći žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je primijenio načela koja se primjenjuju na povrat potpore.

---

(1)  EU:T:2020:434

(2)  SL 2014., L 114, str. 1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2020. uputio Tribunal Judicial da Comarca do Porto Este – Penafiel – Juízo Trabalho (Portugal) – B/O, P, OP, G, N

(Predmet C-691/20)

(2021/C 110/16)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Judicial da Comarca do Porto Este — Penafiel — Juízo Trabalho

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B

Tuženici: O, P, OP, G, N

Prethodno pitanje

Protivi li se pravu Unije, konkretno članku 18. UFEU-a, isključenje iz primjene pravila predviđenih [omissis] člankom 334. Códiga de Trabalho (Zakonik o radu) poduzetnikâ sa sjedištem u drugoj državi članici, u skladu s pravilima predviđenima člankom 481. stavkom 2. Códiga das Sociedades Comerciais (Zakonik o trgovačkim društvima)?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. prosinca 2020. uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – Fenix International Limited/Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

(Predmet C-695/20)

(2021/C 110/17)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fenix International Limited

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Prethodno pitanje

Je li članak 9.a Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 (1) od 15. ožujka 2011., koji je ubačen člankom 1. stavkom 1. točkom (c) Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1042/2013 (2) od 7. listopada 2013., nevaljan zato što je Vijeće njime dopunilo i/ili izmijenilo članak 28. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (3) od 28. studenoga 2006. i time prekoračilo provedbenu ovlast ili dužnost koju mu dodjeljuje članak 397. Direktive 2006/112/EZ?

---

(1)  Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2011., L 77, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 375.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1042/2013 od 7. listopada 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 o mjestu isporuke usluga (SL 2013., L 284, str. 1.)

(3)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2020. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – B./Dyrektor Izby Skarbowej w W.

(Predmet C-696/20)

(2021/C 110/18)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B.

Tuženik: Dyrektor Izby Skarbowej w W.

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 41. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) i načelima neutralnosti i proporcionalnosti, u situaciji poput one u glavnom postupku, primjena nacionalne odredbe u obliku članka 25. stavka 2. Ustawe z dnia 11 marca 2004 r. o podatku od towarów i usług (Zakon od 11. ožujka 2004. o porezu na robu i usluge) na transakciju stjecanja robe unutar Zajednice poreznog obveznika

—	ako su kupci robe tog poreznog obveznika to stjecanje već oporezovali na državnom području države članice u kojoj završava otprema

—	ako je utvrđeno da postupak poreznog obveznika nije povezan s utajom poreza, nego je rezultat pogrešne kvalifikacije isporuka u lančanim transakcijama te da je poljski identifikacijski broj za PDV naveo u svrhu nacionalne, a ne isporuke unutar Zajednice?

---

(1)  SL 2006., L 347, str.1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. prosinca 2020. uputio High Court of Justice Business and Property Courts of England and Wales (Ujedinjena Kraljevina) – London Steam-Ship Owners’ Mutual Insurance Association Limited/Kraljevina Španjolska

(Predmet C-700/20)

(2021/C 110/19)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice Business and Property Courts of England and Wales

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: London Steam-Ship Owners’ Mutual Insurance Association Limited

Tuženik: Kraljevina Španjolska

Prethodna pitanja

1.

S obzirom na narav pitanja koja nacionalni sud treba riješiti prilikom odlučivanja o tome treba li donijeti sudsku odluku u smislu pravorijeka u skladu s člankom 66. Arbitration Acta 1996 (Zakon o arbitraži iz 1996.), može li sudska odluka koju donese u skladu s tom odredbom predstavljati relevantnu „sudsku odluku” donesenu u državi članici u kojoj se traži priznanje u skladu s člankom 34. stavkom 3. Uredbe EZ br. 44/2001 (1)?

2.

S obzirom na to da sudska odluka donesena u smislu pravorijeka, poput sudske odluke na temelju članka 66. Zakona o arbitraži iz 1996., nije obuhvaćena materijalnim područjem primjene Uredbe br. 44/2001 zbog iznimke koja se odnosi na arbitražu iz članka 1. stavka 2. točke (d), može li takva sudska odluka predstavljati relevantnu „sudsku odluku” donesenu u državi članici u kojoj se traži priznanje u skladu s člankom 34. stavkom 3. Uredbe br. 44/2001?

3.

Pod pretpostavkom da se članak 34. stavak 3. Uredbe br. 44/2001 ne primjenjuje, ako bi priznanje i izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici bilo protivno nacionalnom javnom poretku zbog toga što bi se time povrijedilo načelo pravomoćnosti zbog prethodnog nacionalnog arbitražnog pravorijeka ili prethodne sudske odluke koju je u smislu pravorijeka donio sud države članice u kojoj se traži priznanje, je li dopušteno pozvati se na članak 34. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 kao osnovu za odbijanje priznavanja ili izvršenja ili su u članku 34. stavcima 3. i 4. Uredbe taksativno navedene osnove u skladu s kojima res judicata i/ili nepomirljivost mogu spriječiti priznavanje i izvršenje sudske odluke iz Uredbe?”

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. prosinca 2020. uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – Amoena Ltd/The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

(Predmet C-706/20)

(2021/C 110/20)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Amoena Ltd

Tuženik: The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Prethodna pitanja

1.	Treba li smatrati da se izrazi „them”, „they” i „their” iz točke 53. [engleske verzije] presude (1) odnose na grudnjake ili na prsne proteze?

2.

Upućuje li druga rečenica točke 53. na kriterij različit od onog koji je utvrđen u točki 51. presude u predmetu Amoena a koji proizlazi iz Objašnjenja harmoniziranog sustava uz tarifni broj 8473, time što se njome zahtijeva da grudnjaci (tj. potencijalni pribor) moraju prsnim protezama omogućavati da obavljaju funkciju različitu od one kojoj su „they” (po svoj prilici, prsne proteze) namijenjene ili se pak samo odnosi na primjenu kriterija utvrđenog u točki 51., kojim se zahtijeva da grudnjaci izvode operacije u vezi s glavnom funkcijom prsne proteze?

---

(1)  Presuda od 19. prosinca 2019., Amoena (C-677/18, ECLI:EU:C:2019:1142)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. prosinca 2020. uputio Upper Tribunal (Tax and Chancery Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – Gallaher Limited/The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

(Predmet C-707/20)

(2021/C 110/21)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Upper Tribunal (Tax and Chancery Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gallaher Limited

Tuženik: The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Prethodna pitanja

1.	Je li članak 63. UFEU-a primjenjiv u odnosu na domaće zakonodavne propise koji se primjenjuju samo na skupine društava, kao što su pravila o prijenosu imovine unutar skupine društava?

2.

Ako članak 63. UFEU-a nije načelno primjenjiv u odnosu na pravila o prijenosu imovine unutar skupine društava, je li ipak primjenjiv: a) u odnosu na prijenos kapitala s društva majke koje ima poslovni nastan u državi članici Unije na društvo kćer koje ima poslovni nastan u Švicarskoj, pri čemu je društvo majka isključivi vlasnik i društva kćeri koje ima poslovni nastan u Švicarskoj i društva kćeri koje ima poslovni nastan u Ujedinjenoj Kraljevini a koje je obveznik odnosnog poreza? b) u odnosu na prijenos kapitala s društva kćeri koje ima poslovni nastan u Ujedinjenoj Kraljevini na društvo kćer koje ima poslovni nastan u Švicarskoj, koja su oba u isključivom vlasništvu istog društva majke koje ima poslovni nastan u drugoj državi članici Unije, s obzirom na to da su navedena društva kćeri međusobno u sestrinskom odnosu, a ne u odnosu društva majke i društva kćeri?

3.

Čini li zakonodavstvo, kao što su to pravila o prijenosu imovine unutar skupine društava koja nameću porez na prijenos imovine s društva koje ima poslovni nastan u Ujedinjenoj Kraljevini na sestrinsko društvo koje ima poslovni nastan u Švicarskoj (i ne posluje putem stalne poslovne jedinice u Ujedinjenoj Kraljevini), pri čemu su oba ta društva društva kćeri koja su u isključivom vlasništvu zajedničkog društva majke koje ima poslovni nastan u drugoj državi članici, u okolnostima u kojima bi se takav prijenos provodio na neutralnoj poreznoj osnovi da i sestrinsko društvo ima poslovni nastan (ili posluje putem stalne poslovne jedinice u Ujedinjenoj Kraljevini), ograničenje slobode poslovnog nastana društva majke predviđene u članku 49. UFEU-a ili, ako je relevantna, slobode kretanja kapitala predviđene u članku 63. UFEU-a?

4.

Ako je članak 63. UFEU-a primjenjiv: a) čini li prijenos žigova i povezane imovine s društva GL na društvo JTISA, uz naknadu zamišljenu da odražava tržišnu vrijednost tih žigova, kretanje kapitala u smislu članka 63. UFEU-a? b) čini li prijenos kapitala društva JTIH na društvo JTISA, njegovo društvo kćer koje ima poslovni nastan u Švicarskoj, izravna ulaganja u smislu članka 64. UFEU-a? c) budući da se članak 64. UFEU-a primjenjuje samo na određene vrste kretanja kapitala, je li on primjenjiv u okolnostima u kojima se kretanja kapitala mogu smatrati i izravnim ulaganjima (koja se spominju u tom članku) i drugom vrstom kretanja kapitala kakva se u tom članku ne spominju?

5.

Ako se radi o ograničenju, pri čemu je nesporno da ga načelno opravdavaju važni razlozi u općem interesu (to jest potreba da se očuva uravnotežena raspodjela poreznih ovlasti), je li ono nužno i proporcionalno u smislu sudske prakse Suda EU-a, osobito ako je odnosni porezni obveznik prijenosom imovine ostvario prihod jednak punoj tržišnoj vrijednosti te imovine?

6.

Ako se radi o povredi slobode poslovnog nastana i/ili prava na slobodno kretanje kapitala: a) zahtijeva li pravo Unije da se domaće pravo tumači ili izuzme iz primjene na način koji društvu GL omogućuje odgodu plaćanja poreza; b) ako je odgovor na to pitanje potvrdan, zahtijeva li pravo Unije da se domaće pravo tumači ili izuzme iz primjene na način koji društvu GL omogućuje odgodu plaćanja poreza do prijenosa imovine izvan podskupine u kojoj društvo koje ima poslovni nastan u drugoj državi članici čini društvo majku (odnosno na osnovi prijenosa) ili mogućnost obročnog plaćanja poreza (odnosno na osnovi obročnog plaćanja) može činiti proporcionalan pravni lijek; c) ako mogućnost obročnog plaćanja poreza načelno može činiti proporcionalan pravni lijek: i) vrijedi li to samo ako domaće pravo tu mogućnost predviđa u trenutku prijenosa imovine ili je u skladu s pravom Unije da se takva mogućnost kao pravni lijek predvidi naknadno (na način da je nacionalni sud pruži naknadno primjenom tumačenja sukladnog pravu Unije ili izuzimanjem zakonodavstva iz primjene); ii) nalaže li pravo Unije nacionalnim sudovima da osiguraju pravni lijek koji u najmanjoj mogućoj mjeri zadire u relevantnu slobodu predviđenu pravom Unije ili je dovoljno da nacionalni sudovi osiguraju pravni lijek koji, iako je proporcionalan, u najmanjoj mogućoj mjeri odstupa od postojećeg nacionalnog prava; iii) koje je razdoblje obročne otplate potrebno; te iv) protivi li se pravu Unije pravni lijek u obliku obročne otplate u okviru koje obroci dospijevaju prije nego što stranke konačno riješe međusobni spor, to jest mora li dospijeće obroka biti u budućnosti?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. prosinca 2020. uputio County Court at Birkenhead (Ujedinjena Kraljevina) – BT/Seguros Catalana Occidente, EB

(Predmet C-708/20)

(2021/C 110/22)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

County Court at Birkenhead

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BT

Tuženici: Seguros Catalana Occidente, EB

Prethodna pitanja

a.	Zahtijeva li se člankom 13. stavkom 3. Uredbe br. 1215/2012 (1) o sudskoj nadležnosti da predmet tužbe na koji se poziva oštećena stranka kako bi namirila svoje potraživanje od ugovaratelja osiguranja/osiguranika uključuje stvar koja se odnosi na osiguranje?

b.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje pod (a), je li činjenica da potraživanje koje oštećena stranka ističe u odnosu na ugovaratelja osiguranja/osiguranika proizlazi iz istih činjenica i obuhvaćeno je istom tužbom kao i izravna tužba protiv osiguravatelja, dovoljna da opravda zaključak da je potraživanje oštećene stranke stvar koja se odnosi na osiguranje čak i kada je predmet tužbe između oštećene stranke i ugovaratelja osiguranja/osiguranika nepovezan s osiguranjem?

c.	Pored navedenoga i podredno, ako je odgovor na pitanje pod (a) potvrdan, je li činjenica postojanja spora između osiguravatelja i oštećene stranke vezano za valjanost ili učinak police osiguranja dovoljna da se njome opravda zaključak da je tužba oštećene stranke stvar koja se odnosi na osiguranje?

d.	Ako je odgovor na pitanje pod (a) niječan, je li dovoljno da pravo mjerodavno za izravnu tužbu podnesenu protiv osiguravatelja dopušta da se takva izravna tužba proširi na ugovaratelja osiguranja/osiguranika?

---

(1)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. prosinca 2020. uputio Appeal Tribunal for Northern Ireland (Ujedinjena Kraljevina) – CG/Department for Communities in Northern Ireland

(Predmet C-709/20)

(2021/C 110/23)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Appeal Tribunal (Northern Ireland)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: CG

Tuženik: Department for Communities in Northern Ireland

Prethodna pitanja

1.

Je li članak 9. stavak (3) točka (c) podtočka (i) Universal Credit Regulationsa (Northern Ireland) 2016 (Uredba o univerzalnom kreditu (Sjeverna Irska) iz 2016.) koji je uveden Social Security (Income-related Benefits) (Updating and Amendment) (EU Exit) Regulationsom (Northern Ireland) 2019 (Uredba o socijalnoj sigurnosti (Davanja povezana s dohotkom) (Ažuriranje i amandman) (Izlazak iz Unije) (Sjeverna Irska) iz 2019.), kojim se isključuje iz prava na davanja iz socijalne skrbi građane Unije s nacionalnim pravom boravka (privremeni boravak) (u ovom slučaju „status privremenog rezidenta” u skladu s Appendixom EU UK Immigration Rulesima (Prilog EU Pravilima o imigraciji Ujedinjene Kraljevine), nezakonito diskriminatoran (izravno ili neizravno) s obzirom na članak 18. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i protivan obvezama Ujedinjene Kraljevine koje proizlaze iz European Communities Acta 1972 (Zakon o Europskim zajednicama iz 1972.)?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan i ako se utvrdi da je članak 9. stavak (3) točka (c) podtočka (i) Uredbe o univerzalnom kreditu (Sjeverna Irska) iz 2016. neizravno diskriminatoran, je li članak 9. stavak (3) točka (c) podtočka (i) Uredbe o univerzalnom kreditu (Sjeverna Irska) iz 2016. opravdan na temelju članka 18. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i protivan obvezama Ujedinjene Kraljevine koje proizlaze iz Zakona o Europskim zajednicama iz 1972.?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. prosinca 2020. uputio Supremo Tribunal de Justiça (Portugal) – RTL Television GmbH/Grupo Pestana S.G.P.S., S.A., SALVOR – Sociedade de Investimento Hoteleiro, S.A.

(Predmet C-716/20)

(2021/C 110/24)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal de Justiça

Stranke glavnog postupka

Podnositelj kasacijske žalbe: RTL Television GmbH

Druge stranke u kasacijskom postupku: Grupo Pestana S.G.P.S., S.A., SALVOR – Sociedade de Investimento Hoteleiro, S.A.

Prethodna pitanja

1.

Treba li pojam „kabelsko reemitiranje”, predviđen člankom 1. stavkom 3. Direktive Vijeća 93/83/EEZ (1) od 27. rujna 1993., tumačiti na način da, osim istodobnog emitiranja jedne organizacije za radiodifuziju programa druge organizacije za radiodifuziju programa, obuhvaća istodobno i cjelovito kabelsko reemitiranje javnosti prvog prijenosa televizijskih ili radijskih programa namijenjenih prijemu za javnost (neovisno o tome je li onaj tko provodi to reemitiranje za javnost organizacija za radiodifuziju ili nije)?

2.

Je li istodobno reemitiranje programa nekog televizijskog kanala, koji se emitiraju putem satelita, na različitim televizorima postavljenim u hotelskim sobama s pomoću koaksijalnog kabla, reemitiranje tih programa obuhvaćeno pojmom predviđenim člankom 1. stavkom 3. Direktive Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993.?

---

(1)  Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL 1993., L 248, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 77.)

Žalba koju je 7. siječnja 2021. podnijela Savezna Republika Njemačka protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 28. listopada 2020. u predmetu T-594/18, Pharma Mar/Komisija

(Predmet C-6/21 P)

(2021/C 110/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: S. Heimerl, J. Möller, agenti)

Druge stranke u postupku: Pharma Mar, SA, Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda Europske unije od 28. listopada 2020. u predmetu T-594/18, Pharma Mar/Komisija;

—	potvrdi Provedbenu odluku Komisije C(2018) 4831 final od 17. srpnja 2018. o odbijanju izdavanja odobrenja za stavljanje u promet, u skladu s Uredbom (EZ) br. 726/2004 (1) Europskog parlamenta i Vijeća, lijeka za humanu uporabu, „Aplidin – plitidepsin”, i odbije tužbu;

—	podredno, vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu; i

—	naloži tužitelju snošenje troškova pred Sudom i Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava, kao prvo, time što je pogrešno protumačio i primijenio odjeljak 3.2.2. EMA-ine politike o rješavanju suprotstavljenih interesa od 6. listopada 2016. (2) (u daljnjem tekstu: EMA-ina politika). Na taj je način Opći sud pogrešno smatrao da je sveučilišna bolnica, u kojoj su bila zaposlena dva stručnjaka, farmaceutsko društvo u smislu odjeljka 3.2.2. EMA-ine politike.

Kao drugo, sud je pogrešno ocijenio raspodjelu tereta dokazivanja. Konkretno, pogrešno je pretpostaviti da je Komisija trebala podnijeti dokaze o tome da je centar za staničnu terapiju zasebni subjekt u okviru sveučilišne bolnice i da se stoga ne nalazi pod njezinom kontrolom, a kako bi se otklonila tako stvorena sumnja. Umjesto toga, tužitelj je trebao dokazati da je centar za staničnu terapiju zapravo pod kontrolom sveučilišne bolnice.

Kao treće, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pogrešno protumačio i primijenio odjeljak 4.2.1.2. EMA-ine politike o takozvanim konkurentskim proizvodima. S jedne strane, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je uzeo u obzir aktivnosti drugoga stručnjaka u vezi s određenim konkurentskim proizvodima i, s druge strane, pogrešno utvrdio, u kontekstu svoje pogrešne ocjene dokaza, da na tržištu ima malo, ako uopće i postoje, alternativnih lijekova za liječenje multiplog mijeloma.

Kao četvrto, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije priznao da sudjelovanje drugog stručnjaka u znanstvenoj savjetodavnoj skupini za onkologiju nije imalo odlučujući utjecaj na tijek ili rezultat postupka.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.).

(2)  EMA, Politika Europske agencije za lijekove o rješavanju suprotstavljenih interesa članova znanstvenih odbora i stručnjaka, 6. listopada 2016., EMA/626261/2014, Rev. 1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2021. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL), Istituto nazionale della previdenza sociale (INPS) / Ryanair DAC

(Predmet C-33/21)

(2021/C 110/26)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL), Istituto nazionale della previdenza sociale (INPS)

Tuženik: Ryanair DAC

Prethodna pitanja

Može li se izraz „osoba uglavnom zaposlena na državnom području države članice u kojoj boravi” iz članka 14. stavka 2. točke (a) podtočke ii. [Uredbe br. 1408/71 (1), kako je izmijenjena], tumačiti na način kao što se tumači izraz koji se (u području pravosudne suradnje u građanskim i sudskim stvarima te u području pojedinačnih ugovora o radu (Uredba (EZ) br. 44/2001 (2))) u članku 19. točki 2. podtočki (a) [potonje uredbe] definira kao „mjest[o] u kojemu zaposlenik obično obavlja posao”, također u području zrakoplovstva i letačkog osoblja (Uredba (EEZ) br. 3922/91 (3)), kao što se to navodi u sudskoj praksi Suda Europske unije istaknutoj u obrazloženju?

---

(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL 1971., L 149, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)

(3)  Uredba (EEZ) br. 3922/91 Vijeća o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva (SL 1991., L 373, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 25., str. 3.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2021. uputio Nejvyšší správní soud (Češka Republika) – FCC Česká republika s.r.o.

(Predmet C-43/21)

(2021/C 110/27)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší správní soud (Češka Republika)

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: FCC Česká republika s.r.o.

Druga stranka u kasacijskom postupku: Městská část Praha-Ďáblice, Spolek pro Ďáblice

uz sudjelovanje: Ministerstvo životního prostředí

Prethodno pitanje

Treba li članak 3. točku 9. Direktive 2010/75/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) tumačiti na način da pojam „značajna promjena” postrojenja znači i produljenje razdoblja odlaganja otpada na odlagalištu otpada, čak i ako istodobno nije došlo do izmjene odobrene maksimalne površine ni dopuštenog ukupnog kapaciteta odlagališta?

---

(1)  SL 2010., L 334, str. 17. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.)

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – Şanli/Vijeće

(Predmet T-585/18) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Tužba za poništenje i naknadu štete - Povreda formalnih zahtjeva - Članak 76. točka (d) Poslovnika - Nedopuštenost”)

(2021/C 110/28)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Dalokay Şanli (Rotterdam, Nizozemska) (zastupnici: D. Gürses i J. M. Langenberg, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Van Overmeire i B. Driessen, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/1084 od 30. srpnja 2018. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/475 (SL 2018., L 194, str. 144.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/1071 od 30. srpnja 2018. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2018/468 (SL 2018., L 194, str. 23.) u dijelu u kojem se odnose na tužitelja i, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a za naknadu štete koja proizlazi iz nezakonitosti tih akata.

Izreka

1.	Tužba se odbija kao nedopuštena.

2.	Dalokayu Şanliju nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 436, 3. 12. 2018.

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – Spadafora/Komisija

(Predmet T-130/19) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Oglas za slobodno radno mjesto - Radno mjesto načelnika odjela - Odbijanje prijave - Osoblje na srednjoj razini rukovodstva - Načelo nepristranosti - Odgovornost”)

(2021/C 110/29)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Sergio Spadafora (zastupnik: G. Belotti, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin i T. Bohr, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferra, odvjetnika)

Intervenijent u potporu tuženiku: CC (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Predmet

Tužba na temelju članka 270. UFEU-a kojom se, s jedne strane, zahtjeva poništenje odluke Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) od 18. svibnja 2018., kojom je osoba CC imenovana načelnikom odjela [povjerljivo] u upravi [povjerljivo] i, s druge strane, zahtjeva da se Komisiji naloži plaćanje naknade imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1)	Tužba se odbija.

2)	Sergiu Spadafori nalaže se da, uz vlastite troškove, snosi i troškove Europske komisije i osobe CC.

---

(1)  SL C 139, 15. 4. 2019.

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – Şanli/Vijeće

(Predmet T-157/19) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Obveza obrazlaganja”)

(2021/C 110/30)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Dalokay Şanli (Rotterdam, Nizozemska) (zastupnici: D. Gürses i J. M. Langenberg, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Van Overmeire i B. Driessen, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. Bulterman, J. Langer i J. Hoogveld, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2019/25 od 8. siječnja 2019. o izmjeni i ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/1084 (SL 2019., L 6, str. 6.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2019/24 od 8. siječnja 2019. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2018/1071 (SL 2019., L 6, str. 2.), u dijelu u kojem se odnose na tužitelja i, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a za naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio uslijed tih akata.

Izreka

1.

Poništavaju se Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/25 od 8. siječnja 2019. o izmjeni i ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/1084 i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2019/24 od 8. siječnja 2019. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2018/1071, u dijelu u kojem se odnose na Dalokaya Şanlija.

2.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

3.	Vijeću Europske unije nalaže se snošenje, osim vlastitih, troškova Dalokaya Şanlija.

4.	Kraljevina Nizozemska snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 172, 20. 5. 2019.

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – Biochange Group/EUIPO – mysuperbrand (medical beauty research)

(Predmet T-98/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije medical beauty research - Apsolutni razlozi za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001) - Ispitivanje činjenica - Članak 95. stavak 1. Uredbe 2017/1001”)

(2021/C 110/31)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Biochange Group GmbH (Bad Schlema, Njemačka) (zastupnik: C. König, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: mysuperbrand GmbH, ranije Laubender GmbH (Beč, Austrija) (zastupnik: M. Woller, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2019. (predmet R 114/2019-2), u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između društava Laubender i Biochange Group.

Izreka

1.

Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 8. studenoga 2019. (predmet R 114/2019-2) u dijelu u kojem se odnosi na „hranu za dojenčad” iz razreda 5. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

2.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

3.	Društvu Biochange Group GmbH, EUIPO-u i društvu mysuperbrand GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova.

---

(1)  SL C 114, 6. 4. 2020.

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – Bachmann /EUIPO (LIGHTYOGA)

(Predmet T-153/20) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije LIGHTYOGA - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2021/C 110/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Gabriele Bachmann (Bad Grönenbach, Njemačka) (zastupnik: C. Weil, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Fischer, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. prosinca 2019. (predmet R 2346/2019-2), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka LIGHTYOGA kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Gabriele Bachmann nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – Bachmann/EUIPO (LICHTYOGA)

(Predmet T-157/20) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije LICHTYOGA - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2021/C 110/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Gabriele Bachmann (Bad Grönenbach, Njemačka) (zastupnik: C. Weil, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Fischer, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. prosinca 2019. (predmet R 2317/2019-2), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka LICHTYOGA kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Gabriele Bachmann nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Presuda Općeg suda od 10. veljače 2021. – EAB/EUIPO (RADIOSHUTTLE)

(Predmet T-341/20) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije RADIOSHUTTLE - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Ograničenje proizvoda navedenih u prijavi žiga”)

(2021/C 110/34)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: EAB AB (Smålandsstenar, Švedska) (zastupnici: J. Norderyd i C. Sundén, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. von Schantz i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. ožujka 2020. (predmet R 1428/2019-1), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka RADIOSHUTTLE kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu EAB AB nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 255, 3. 8. 2020.

Tužba podnesena 21. prosinca 2020. – PV/Komisija

(Predmet T-89/20)

(2021/C 110/35)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: PV (zastupnik: D. Birkenmaier, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je predmetna tužba dopuštena i osnovana;

slijedom toga:

—	poništi drugi stegovni postupak CMS 17/025 u svim njegovim aspektima, odluku o opozivu koju je 21. listopada 2019. donijelo tripartitno tijelo za imenovanje i odbijanje žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju – R/630/19 – od 25. ožujka 2020.;

—	poništi odbijanje zahtjeva za pomoć na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju D/456/19 od 12. prosinca 2019. i odbijanje žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju – R/71/20 – od 20. svibnja 2020.;

—

poništi odluku o odbijanju iznosa od plaća od 15. rujna 2016. (Ref Ares(2016)5348994) i odbijanje žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju – R/519/19 – od 22. siječnja 2020., na temelju općeg načela prava „fraus omnia corrompit”, jer nije bilo moguće primijeniti nijedan prekluzivni rok;

—

poništiti ukupni obračun navodnih dugova od 21. rujna 2016. (Ref Ares(2016)5486800) i odbijanje žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju – R/537/19 – od 29. siječnja 2020., zbog prešućivanja i namjernih povreda, u skladu s općim načelom prava „fraus omnia corrompit”, jer nije bilo moguće primijeniti nijedan prekluzivni rok;

dodijeli sljedeću naknadu štete na temelju članaka 268. i 340. UFEU-a:

—	naloži naknadu neimovinske štete u iznosu od 146 000 eura i imovinske štete u iznosu od 359 481,29 eura koje su posljedica tih pobijanih odluka, procijenjene u ukupnom iznosu od 505 481,29 eura, podložne ponovnoj procjeni i uvećane za zatezne i kompenzacijske kamate do dana isplate u cijelosti;

i u svakom slučaju,

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova, uključujući one pravne pomoći.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe deset tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1., 3. i 4. i članka 31. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) te članka 1.e točke 2. i članka 12.a Pravilnika o osoblju Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), u dijelu u kojem se tim odredbama zabranjuje uznemiravanje i jamči pravo na saslušanje.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Povelje i članka 9. točke 3. Priloga IX. Pravilniku o osoblju i načelu prava „ne bis in idem”.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na općem načelu prava na prigovor neispunjenja i načelu zakonitosti.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na članku 48. točki 1. Povelje i članku 3. drugoj alineji općih provedbenih odredbi 2019. za stegovne predmete zbog povrede pretpostavke nedužnosti.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na kaznenom postupanju po stegovnom spisu CMS 17/025 od strane belgijskog istražnog suca zbog „krivotvorenja javnih akata”, što ima za posljedicu da osporeni stegovni prigovori više nisu pravno utemeljeni.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju suglasnosti za novi radni odnos nakon prvog opoziva od 26. srpnja 2016. i ponovnog zapošljavanja od 16. rujna 2017. te na povredi članka 15. Povelje.

7.	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na članku 41. Povelje, članku 11.a Pravilnika o osoblju u vezi sa sukobima interesa i na povredi načelâ nepristranosti i jednakosti oružja.

8.	Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 41. stavka 1. Povelje i načela dobre uprave prekoračenjem razumnih rokova za disciplinski postupak CMS 17/025.

9.	Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela prava „fraus omnia corrompit” upotrebom krivotvorenog potpisa u posljednjoj odluci o odbijanju iznosa od plaća od 15. rujna 2016., zbog čega fiktivni dug od 58 837,20 eura nije osnovan.

10.	Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na pronevjerama, očitoj prijevari i namjernim povredama PMO-a, povredi načela zakonitosti i pravne sigurnosti te općeg načela prava „fraus omnia corrompit”.

Tužba podnesena 25. siječnja 2021. – PO/Komisija

(Predmet T-36/21)

(2021/C 110/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: PO (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnice)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je predmetna tužba dopuštena i osnovana;

te slijedom toga:

—	poništi odluku od 29. travnja 2020. kojom je tužitelj bio obaviješten da je njegov zahtjev za preispitivanje odluke o neuvrštavanju njegova imena na popis uspješnih kandidata za vanjski natječaj ΕΡSO/ΑD/338/17 bio odbijen;

—	po potrebi, poništi Komisijinu odluku od 14. listopada 2020. kojom se odbija tužiteljeva žalba;

—	nadoknadi imovinsku i neimovinsku štetu nanesenu tužitelju;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (u daljnjem tekstu: Povelja), povredi članka 1.d Pravilnika o osoblju Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), povredi članka 5. Direktive br. 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69. i ispravak SL 2020., L 63, str. 9.), povredi članka 2. Konvencije Ujedinjenih naroda, povredi načela nediskriminacije i neuvođenju primjerenih prilagodbi.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti brižnog postupanja.

Tužba podnesena 25. siječnja 2021. – PP i dr./Parlament

(Predmet T-39/21)

(2021/C 110/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: PP, PQ, PR, PS i PT (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—	poništi pobijane odluke;

—	poništi, prema potrebi, odluke o odbijanju žalbi koje su podnijeli tužitelji u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika;

—	naloži Parlamentu da naknadi neimovinsku štetu koja je procijenjena ex equo et bono na iznos od 1 000 eura po osobi;

—	naloži Parlamentu da nadoknadi imovinsku štetu koja odgovara 25 % njihove naknade i da isplati kompenzacijske kamate i u međuvremenu dospjele zatezne kamate;

—	naložiti tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe protiv odluke Parlamenta od 31. ožujka 2020. o radu na određeno vrijeme na nepuno radno vrijeme izvan mjesta rada zbog obiteljskih razloga kao reakcija na bolest COVID-19 („odluka o nepunom radnom vremenu 75 % COVID”) i svake pojedinačne odluke u tom pogledu koja se na njih odnosi, tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog koji se temelji na prigovoru nezakonitosti jer su pobijane odluke donesene primjenom nezakonitih internih pravila.

2.

Drugi tužbeni razlog podijeljen je u dva dijela: — prvi dio temelji se na povredi članka 4. Priloga VII. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i postojanju očite pogreške u ocjeni time što je tuženik očito povrijedio koncept života u inozemstvu; — drugi dio temelji se na povredi članaka 62. i 69. Poslovnika i povredi načela zakonitosti i pravne sigurnosti.

3.	Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela jednakosti postupanja i nediskriminacije te povredi načela dobre uprave i dužnosti brižnog postupanja.

4.	Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 85. Poslovnika u vezi s povratom neosnovano plaćenih iznosa.

Konačno, tužitelji zahtijevaju naknadu neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli zbog pobijanih odluka.

Tužba podnesena 5. veljače 2021. – Masterbuilders, Heiermann, Schmidtmann/EUIPO – Cirillo (POMODORO)

(Predmet T-76/21)

(2021/C 110/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Masterbuilders, Heiermann, Schmidtmann GbR (Tübingen, Njemačka) (zastupnik: H. Hillers, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Francesco Cirillo (Berlin, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije POMODORO – žig Europske unije br. 10 926 152

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. studenoga 2020. u predmetu R 715/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	u potpunosti odbije žalbu nositelja žiga Europske unije od 17. travnja 2020.;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga:

—	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da tuženik nije smio uzeti u obzir obrazloženje ni dokaze nositelja žiga Europske unije iznesene u njegovoj žalbi jer nositelj žiga Europske unije nije podnio svoje obrazloženje unutar roka od četiri mjeseca, koji se ne može produljiti;

—	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da su novi dokazi nedopušteni u skladu s člankom 27. stavkom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/1430;

—	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da obrazloženjem i novim dokazima nije utvrđen dokaz o stvarnoj uporabi.

Tužba podnesena 3. veljače 2021. – Ryanair i AMS/Komisija

(Predmet T-79/21)

(2021/C 110/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ryanair DAC (Swords, Irska), Airport Marketing Services Ltd (AMS) (Dublin, Irska) (zastupnici: E. Vahida, F.-C. Laprévote, V. Blanc, S. Rating i I. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi tuženikovu odluku (EU) od 2. kolovoza 2019. o državnoj potpori SA.47867 2018/C (ex 2017/FC) koju je provela Francuska u korist društava Ryanair i Airport Marketing Services; (1) i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članke 41. i 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima, načelo dobre uprave i prava obrane tužiteljâ.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a i obvezu obrazlaganja time što je, u ispravku pobijane odluke, utvrdio da je kriterij privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu neprimjenjiv, nakon što je u prethodnoj odluci utvrdio da je primjenjiv.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je primjena kriterija „stvarne potrebe” u pobijanoj odluci bila manjkava.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a jer pogrešno zanemaruje regiju Montpelliera i potrebu zračne luke za marketinškim uslugama.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a jer nije odredio zračnu luku Montpellier kao korisnika potpore.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a jer nije pokazao selektivnost.

---

(1)  SL 2020., L 388, str. 1.

Tužba podnesena 9. veljače 2021. – Jieyang Defa Industry/EUIPO – Mattel (Lutkina glava)

(Predmet T-84/21)

(2021/C 110/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Jieyang Defa Industry Co. Ltd (Jiedong, Kina) (zastupnik: C. Bercial Arias, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Mattel, Inc. (El Segundo, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 2 459 701-0001

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. prosinca 2020. u predmetu R 2021/2019-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prihvati žalbu i poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i, prema potrebi, intervenijentu snošenje tužiteljevih troškova pred Općim sudom.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 25. stavka 1. točke (b) u vezi s člancima 4. i 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

Tužba podnesena 8. veljače 2021. – Distintiva Solutions/EUIPO – Makeblock (Makeblock)

(Predmet T-86/21)

(2021/C 110/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Distintiva Solutions S. Coop. Pequeña (Vitoria-Gasteiz, Španjolska) (zastupnik: M. J. Sanmartín Sanmartín, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Makeblock Co. Ltd (Shenzhen, Kina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije Makeblock – žig Europske Unije br. 12 249 488

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. studenoga 2020. u predmetu R 988/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i naknadu tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog Parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog Parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog Parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 12. veljače 2021. – Condor Flugdienst/Komisija

(Predmet T-87/21)

(2021/C 110/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Condor Flugdienst GmbH (Kelsterbach, Njemačka) (zastupnici: A. Israel, J. Lang i M. Negro, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio svoju obvezu pokretanja formalnog istražnog postupka na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrao da je potpora dodijeljena društvu Lufthansa spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da tuženik nije ispunio svoju obvezu obrazlaganja.